Ako unesete odredište početka i cilja u GPS , prikazat će vam se predložena ruta za vaše putovanje. Taj prijedlog nije zapisan u kamenu. To je samo jedna opcija od nekoliko stotina, ako ne i tisuća ruta kojima možete voziti da biste stigli do vašeg odredišta.
Ako odlučite posjetiti određenu znamenitost na putu ili skrenete u svaki muzej u radijusu od 15 kilometara od svakog većeg grada, ili samo tražite puteve za neku veću avanturu, otkrit ćete da se putovanje lako može preusmjeriti kako bi se prilagodilo tim odlukama. GPS glas počinje vas preusmjeravati čim se otkrije promjena u ruti.
Svako od nas nalazi se na ovom putovanju koje se zove se “život”. Svatko od nas ima vlastiti put i vlastitu sudbinu, nakon svega, mi smo svi pojedinci na tom našem osobnom putovanju. Cesta kojom jedna osoba odluci krenuti nije ista cesta na koju se odlučila druga osoba. Dvije različite osobe, dvije različite ceste, dvije različite sudbine… ali nas je, ova luda bolest nazvana multipla skleroza bacila u nekakvu mješavinu.
Ono što mi je zanimljivo je da neki ljudi s MS-om pokušavaju prisiliti druge da slijede cestu koja njih vodi jer misle da je njihov put jedan jedini put, i usuđujem se reći da mnogi čak misle da je taj njihov put, onaj “pravi” put, najbolji,koji trebamo slijediti kako bi živjeli s MS. No to je jako, jako pogrešno.
Put kojim svaka osoba treba ici u životu je samo njen i ona su ga je pronašla kao najboljeg za sebe u tom trenutku… za sebe, jer joj se pokazao, najjednostavnijim najprihvatljivijim, za tu osobu, a ne za nekog drugog. Nitko vas ne može odvući drugom cestom. Oni vas ne mogu voditi sa sobom na stražnjem sjedalu , uvući vas u kola ili vas gurati ispred sebe. Put vašeg poznanika je drukčiji od vašeg. Put za vašu sestru je također drugačiji. Put za vašeg prijatelja, da, pogodili ste, također je drugačiji. Vaše putovanje, je vaš put, vaš život… on je samo vaš.
Ipak, kada je riječ o MS-u, čini se da neki ljudi misle da postoji samo jedan pravi put, njihov naravno. Neki misle da je put koji slijede ispravan ukoliko vas vodi kroz određenu prehranu, drugi misle on da uključuje određeni lijek ili tretman, a drugi misle da to znači učiniti nešto što se tek treba pokazati korisnim. Mišljenja se razilaze šire na svakom raskršću i zbog toga mogu zbuniti čak i najiskusnije putnike.
Bez obzira na to što drugi ljudi misle, morate sami odabrati put koji je za vas najbolji. Uzmite si vremena da budete informirani, postavite opcije, postavljajte pitanja, isplanirajte rutu i tek onda uđite u kola, i krenite . Zapamtite, vi ste onaj koji mora putovati cestom koja se nalazi ispred vas … ne netko drugi.
Nemojte se upustiti u promatranje ljudi pored puta koji ste odabrali, ili neprestano skretati u nadi da ćete ipak nekako pronaći svoj put bez nekih poteškoća. Znakovi , makadam, staze koje su pretrpjele razne vremenske neprilike i prilagodba brzine su dio tog putovanja sa MS-om. I tako je – kako je.
Odlučio sam prije nekog godina da isključim negativne ljude, pretjerano nepopustljive kritičare i pogrešno informirane mase koji nam pokazuju svoj put kao jedini pravi, no bez obrazlozenja. Jednostavno nema jednostavnog puta kroz život s MS-om i nema lijeka koji je pravi. Odlučio sam ipak da ne dopustim da me svi ti glasovi zbunjuju i spriječe da živim svoj život. Znam da neki moji izbori možda nisu popularni ili čak nisu preporučeni od strane “profesionalaca” koji imaju tu bolest duže od mene, ali oni oni su moji.
Zapamtite … to je samo vaše putovanje. Vi birate. Ne dopustite da vas krivnja koju vam netko stavlja na teret potakne u smjeru u kojem radite stvari drugačije od onoga sto se zacrtali za sebe i u ono što vi vjerujete da je najbolje za vas. To je u tek onda ispravno , a upravo je to je imperativ, krenuti taj put , postaviti ga ispred sebe kao cilj i nadajte se da ste odabrali pravi put do cilja .
Budite jaki i kao i uvijek
Hvala vam na čitanju!
Ivan Novak
