Biram da volim i budem voljena….
Da ne postanem zatočenik
svojevrsnog emotivnog kaveza …
samo zato što se plašim
da opet ne budem povrijeđena….
Često nam život sa razlogom
oduzme neke osobe
da bi na njihovo mjesto došli bolji….
Biram i da živim bez granica….
One nas čine glupim…
i užasno sužavaju pogled na svijet….
Kako ćemo da ne volimo džez ili klasiku
ako im uopće nismo
dali priliku da ih čujemo???…
Kako ćemo znati da nam
ne stoji plavo ako se nikada
nismo ofarbale u životu???…
Kako da znamo da je svuda isti život
ako nikada nismo otišli van naše granice???
Lucija Waller
