NACIONALNA NAKNADA – Kad bi znali svoja prava

Od oko 30,1 posto starijih od 65 godina, a čak 50 posto njih ako su samci, potencijalni su kandidati za naci­onalnu naknadu za starije osobe, uz uvjet da su imali prebivalište u Hrvatskoj najmanje 20 godina. Pošto je riječ o nečemu što se po­grešno smatra mirovinom, stvori­le su se brojne zabune u javnosti. Ipak, na inzistiranje umirovljenič­kih udruga, promijenjen je naziv ove potpore, te se prihvatilo da nema imovinskog cenzusa kako su zahtijevali mnogi „dobrona­mjerni” ugledni znanstvenici. Ta­kođer, specifičnost je ove nakna­de da će se automatski usklađiva­ti prema stopi promjene indeksa potrošačkih cijena , što je čini pr­vom socijalnom potporom koja će pratiti inflaciju.

    Dva su, međutim, problema s nacionalnom mirovinom. Prvi je izostanak ozbiljne kampanje kojom bi se starije osobe raspr­šene po brdima, selima, bespu­ćima, uputilo u njihova prava.     Na to pravo imaju i oni koji nemaju struju, mobitel, radio, pa kako će onda saznati za svoja prava. K tome, sustav socijalne skrbi tre­bao je obaviti ozbiljne pripreme i provesti kampanju informiranja starijih siromašnih osoba o njiho­vom pravu na tu potporu, te im organizirati prijavljivanje. Kako i s kojim novcem i prijevoznim sred­stvom da oni podnesu svoj za­htjev? Da im se, ironije li, prijave na e-građanina ili elektronskom poštom?

     Ipak, u prvih pola mjeseca siječnja 2021. godine stiglo je, uglavnom poštom, oko 5.500 pri­java, te je za očekivati da će se do kraja godine, uz ozbiljniji napor svih institucija, doseći očekivani broj od 19.700 prijava.

     Drugi problem je što uporno i neshvatljivo ministar Aladrović odbija donijeti odluku o moguć­nosti isplate nacionalnih nakna­da putem pošte, već inzistira da se podiže u bankama. Nevjerojat­no i tužno. Možda prorade pamet i srce.(Glas umirovljenika)