U modernom dinamičnom društvu, roditelji su primorani svoju djecu dati na čuvanje, najčešće zbog radnih obaveza. Dva najpopularnija pristupa su vrtić ili baka-servis. Naravno, odmah se postavlja pitanje koji je pristup bolji. S jedne strane, institucije poput vrtića nude prilike da se djeca u interakciji s djecom brže socijaliziraju, te su pod stalnim nadzorom stručnog osoblja, odnosno teta u vrtiću. S druge strane je baka-servis, ukoliko je to naravno mogućnost, koji djetetu nudi skrb u poznatoj okolini od strane obitelji koja će uvijek pružiti mnogo više pozornosti i ljubavi nego što je to moguće u vrtićkoj skupini.
Stavovi roditelja, kao i baka i djedova, su podijeljeni, pa tako donosimo dva primjera dviju umirovljenica iz Zagreba.
“Moja unučica ima dvije godine. Snaha se vratila na posao kad je maloj bilo godinu dana. Otada je ja čuvam. Mislim da je djetetu puno bolje kod kuće. Ja se mogu posve posvetiti njoj, a u vrtiću ih je… Koliko? 15-20 na jednu tetu? Osim toga, tu su sve te viroze, prehlade… Vrtićka djeca su stalno bolesna, pa je i zato bolje kod kuće. Ja joj kuham ono što ona voli jesti, pazim na nju onako kako nijedan vrtić ne može”, kaže Katica iz Zagreba.
“Moji unuci idu u vrtić od prvoga dana, znači čim su navršili godinu dana i mama im se s porodiljnog vratila na posao. Mislim da je prirodnije da su djeca okružena drugom djecom nego starim babama. Družimo se mi puno, svaki drugi dan idem po njih u vrtić pa ih odvedem k sebi doma dok mama i tata ne dođu s posla, prespavaju kod mene preko vikenda i sve to. Ali ipak mislim da je djeci bolje da su u vrtiću nego da ih baka čuva baš po cijele dane. U vrtiću rade profesionalci, smišljaju im zabavne igre, uče ih svačemu. To bake ne mogu”, tvrdi Mirjana, također umirovljenica iz Zagreba.
O tome koji je pristup bolji govori dr.sc. Edita Slunjski, pedagoginja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Slunjski tvrdi kko je najbitnije pitanje gdje je djetetu bolje s obzirom da postoje kvalitete vrtića koje bake i djedovi jednostavno ne mogu nadoknaditi, kao što je slučaj obrnuto.
Najveći doprinos vrtića leži u socijalizaciji s drugom djecom, što je u obiteljima sa samo jednim djetetom vrlo važno. Poznato je također kako su djedovi i bake vrlo skloni poklanjati vrlo mnogo pažnje svojej unučadi što naravno znatno utječe na razvoj i ponašanje djeteta.
Unutar vrtićke zajednice, dijete uči kako se boriti za svoju poziciju u društvu jednakih i sebi ravnih tj. kako graditi socijalne odnose i komunikaciju s dugima. Naravno, u vrtiću se s djetetom bave profesionalni odgajatelji, posebno školovani za odgojno-obrazovno rad s djecom rane i predškolske dobi. Oni mogu pomoći i članovima obitelji razvijati pedagoške kompetencije, tvrdi Edita Slunjski.
Po pitanju pravovremenog slanja djeteta u vrtić, teško je dati konkretan odgovor. Mnogo je slučajeva u kojima roditelji nemaju luksuz odabira već zbog radnih obaveza ili nekog drugog razloga moraju dijete poslati u jaslice već i prije navršene prve godine života. A s obzirom da se djeca već i u najranijoj dobi uvelike razlikuju po prilagodbi, teško je odrediti općenito doba koje bi vrijedilo za apsolutno svako dijete.
S druge strane, i baka-servis ima svoje manje pozitivne stavke. Primjerice, bakama i djedovima ponekad teško pada briga za malu djecu, posebice ako su na čuvanju na „puno radno vrijeme“. Starije osobe isto tako trebaju vrijeme za sebe, što je vrlo teško postići u cjelodnevnom čuvanju djece, posebice najmlađe.
Prema tome, možda je kombinacija ta dva aspekta najbolja mogućnost, vjeruje Slunjski.
„Dijete treba ići u vrtić zbog mnogo razloga no ta činjenica ne umanjuje vrijednost druženja s bakom i djedom. Dapače, često je kvaliteta druženja bake i djeda s djetetom i veća ako se to događa nakon vrtića ili tijekom vikenda, a ne kroz cijeli dan ili radni tjedan. U tom slučaju, bake i djedovi mogu se posvetiti isključivo igri i druženju s djecom, lišeni drugih obveza i poslova koje bi inače imali. Važno je imati na umu da djetinjstvo ima svoju vlastitu kulturu, da je vrtić mjesto na kojem djeca na mnogo načina profitiraju – mjesto na kojemu uče biti samostalna u odgovorna, na kojemu se cijeni njihova inicijativa, sudjelovanje i suodlučivanje, u kojemu se odgajaju i obrazuju u društvu druge djece i odraslih.“
