Uvođenjem prava na zapošljavanje umirovljenika, država je pokušala popuniti tržište radne snage ljudima kojima ona sama nije sposobna osigurati sredstva za komformitet života koji su svojim radnim vijekom zaslužili. Iako je ideja manje nego idealna, realizacija je, kako svakoga dana sve više uviđamo, manje nego zadovoljavajuća. Da ne kažemo, neodrživa, neuređena te nejednaka prema svojim građanima.
Najnoviji primjer nam donosi distinkcija između mogućnosti zaposlenja hrvatskih ratnih vojnih invalida, umirovljenih vojnika i policajaca te umirovljenih invalida.
Kako bi umirovljenik imao pravo na invalidsku mirovinu, on mora dokazati svoj gubitak radne sposobnosti. Njegovo zaposlenje na pola radnog vremena, dovodi u pitanje validnost odluke da je ta osoba ostvarilo pravo na invalidsku mirovinu, te je samim time ona podložna reviziji prilikom koje, ako se ustvrdi da je došlo do poboljšanja zdravlja ili pak invaliditet ne postoji, umirovljenik gubi pravo na invalidsku mirovinu. Mnogi bi se složili da je ovakav sustav logičan i fer. No, ovaj sustav logike ne vrijedi za HRVI-e te umirovljene vojnike i policajce.
Što se samog zaposlenja umirovljenih građana tiče, pravo na to imaju samo osobe sa starosnom i prijevremenom mirovinom. Građani u obiteljskoj mirovini, njih 200.000, nije ostvarilo pravo na rad. Također, umirovljenici s najnižom mirovinom, kojih je 255.000 i kojima je zaposlenje na pola radnog vremena financijski vjerojatno i najpotrebnije, imaju najmanja prava te se u slučaju zaposlenja njihova mirovina umanjuje.
Umirovljeni policajci i vojnici uživaju pravo zaposlenja na puno radno vrijeme s isplatom od pola mirovine. Pola mirovine, koja je dalefdeko viša od najniže mirovine koja se umanjuje u slučaju zaposlenja na pola radnog vremena.
HRVI u invalidskoj mirovini
No, apsolutnu krunu umirovljenog zaposlenja su preuzeli HRVI koji u invalidskoj mirovini mogu raditi na puno radno vrijeme sa opcijom primanja čak dvije trećine mirovine. Pritom, što je možda još i najveća stavka, neće ići na revizijiu invaliditeta. Važno je napomenuti kako invalidska braniteljska mirovina iznosi 5,770 kuna.
Ako ste HRVI sa statusom potpunog gubitka radne sposobnosti, te ako ste unatoč tom gubitku radne sposobnosti, radno sposobni raditi 3,5 sati dnevno, možete zadržati cijeli iznos svoje mirovine. Bez revizije invaliditeta.
Očigledno je kako ovaj sustav nije namijenjen višestrukoj funkciji, te će se detekcija lažnog ratnog invaliditeta morati otkriti na drugačije načine.
Kako sustav zapravo može funkcionirati prikazano je primjeru „običnih“ umirovljenika s invaliditetom. Korisnicima invalidske mirovine, u slučaju ikakvog zaposlenja, mirovina se odmah zaustavlja te podliježu reviziji, odnosno, obaveznom kontrolnom pregledu, prilikom kojeg ako se ustvrdi poboljšanje zdravstvenog stanja ili ne postojanja invaliditeta, umirovljenik gubi pravo na invalidsku mirovinu. Važno je napomenuti kako invalidska mirovina u prosjeku iznosi 2.046 kuna. Što je oko tri puta manje od braniteljske.
Možemo li ovakve gafove nazvati „rupama“ u sustavu ili je to pak sličnije Cezarovoj strategiji „Divide et Impera“?
