“Dobro je činiti dobro!”…pa sad kad smo manje-više svi uplatili nešto kuna na račun za liječenje bolesnog djeteta (i “oprali” svoju savjest), moram, pa i po cijenu da me proglase nedovoljno empatičnom (čitaj: bešćutnom), postaviti pitanje:
Dokle više?
Što su skrivila druga bolesna djeca čije obitelji nisu iskoristile moć medija i društvenih mreža? Jesu li ona zaslužila umrijeti bez da je učinjeno baš sve da im se pomogne?
Reći ćete mahinalno “ko im je kriv…zašto nisu?” ili ćete ipak zastati i osvijestiti tu činjenicu?
Sve nešto gledam uplatnice ljudi koji se bave politikom. Skidam kapu za odricanje od dijela nekih naknada ili dijela dohotka, ali…nije li to ipak licemjerje na n-tu potenciju?
Ne bi li bilo bolje napraviti izmjene u financiranju (namjerno ne spominjem izmjene zakona…zakoni su samo naoko dobre želje i tlapnje) i osigurati sredstva svima?
Hoćemo li još jednom svjedočiti trakavici kao nakon hvalevrijedne humaitarne akcije za malu Noru?
Nije li konačno došlo vrijeme nešto mijenjati?
Ena Šimek Šuplika
