Gospođa Ljiljana iz Zagreba, koja ima 59 godina, odlučila je podijeliti svoju potresnu priču kako bi i ostale ljude upozorila na sistem koji ne brine za nikoga, osim kada treba napuniti svoje džepove. Iako je po struci birotehničarka, svoje podatke ipak nije do kraja podijelila kako ne bi još dilje čekala da dobije ono za što je cijeli život radila. Navodi da će 25. ožujka biti već 19. mjesec otkako čeka svoje rješenje o mirovini i pravo na nju. U 2017. godini 25. kolovoza predala je potrebnu dokumentaciju i svu papirologiju kako bi dobila mirovinu i mirno živjela. Do današnjeg dana njoj još nije dostavljeno nikakvo rješenje kojim bi ona stekla pravo na isplatu mirovine. Navodi da nije imala drugog izbora nego otići u prijevremenu mirovinu, pa je zato i predala zahtjev. Na prijevremenu mirovinu ju je natjerala teška bolest zbog koje više nije mogla raditi.
Dobila je nakon nekoliko dana da je njen zahtjev zaprimljeni kako u njenom slučaju nema nekih kompliciranih situacija, smatrala je kako će rješenje o mirovini ubrzo biti izdano. Rekla je kako je cijeli staž odradila u Hrvatskoj, te nije imala nikakvu samostalnu djelatnost, te je time njen slučaj bio čist za brzi postupak odobravanja mirovine. Jedino što je bilo drugačije jest da je radila u tri različita grada tokom radnog vijeka, no to zaista nije smatrala spornim ili da bi moglo ikako utjecati na njen slučaj.
No rješenje nije stizalo ni nakon tri mjeseca, režije su joj se gomilale i ubro joj je račun zabršio u blokadi. Ima sreće da ima djece koja su joj pomogla donijeti barem hranu. Kako je već bila na izmaku snaga i samom rubu egzistencije počela je nazivati HZMO i tražiti odgovore i objašnjenje u vezi svojeg slučaja. Najčešće nikog nije mogla dobiti na telefon, a rekordan broj poziva u jednom danu bio je kada ih je zvala čak 46 puta i nitko se nije javio.
Prošle godinje u lipnju je počela dobivati predujam mirovine u iznosu od 1 800 kuna mjesečno, no konačno rješenje po kojem bi njena mirovina zapravo trebala biti viša, Ljiljana još nije dobila. Kako je bila na samom rubu egzistencije počela se bez ustručabanje obraćati svima, MUP-u, predsjednici, pa čak i Vladi. I tek nakon što je Vlada urgirala kod njenog slučaja dobila je nekakav povratan odgovor sa HZMO-a.
„Upozorili su me da nisam iskoristila svoju zakonsku mogućnost i dvanaest mjeseci prije podnošenja zahtjeva obavijestila HZMO o namjeri da planiram ići u mirovinu. Nisam mogla vjerovati. Pa godinu dana prije toga nije mi bilo na kraj pameti da ću ići u mirovinu. Da se nisam razboljela, i sad bih radila“ – kaže razočarana Ljiljana.
Od prošle godine od listopada više se nikeme niti ne žali, jer se zaista nema kome, a ionako nikome nije u ineresu da joj zaista pomogne. Ministarsvo rada i mirovinskog sustava još joj danas nije odgovorilo što se poduzima sa „umirovljenicima“, kojima se mjesecima ne dostavljeju rješenja o mirovini i rješenja kojima se nude kako da oni prežive.
Saborski zastupnik tvrdi da su slučajvi poput Ljiljaninog zaista rijetki, iako koliko ima umirovljenika, koji ne primaju mirovinu, sve više upućuju svojim pričama da je to čista laž.
„Ja niti ne mogu rješavati pojedinačne slučajeve, mogu utjecati na donošenje zakona i slično, ali konkretne probleme ne mogu riješiti. Pokušavam reći ravnatelju HZMO-a da to riješi, a on kaže da ima puno problema“ – brani se Hrelja.
Ne samo njegov stav već i zakonski je kako bi HZMO, trebalo rješenje dostaviti u roku od 30-45 dana najviše, ali kako svjedočanstva hrvatskih umirovljenika, bez mirovine potrvrđuju sve više da to nije istina. I da nikog nije briga, niti kamo odlazi neisplaćeni novac, koji dotični umirovljenici poput Ljiljane nikada nisu primili.
