Pačja škola – Bez ljudi nema budućnosti, bez ljudi nema Hrvatske

U ponedjeljak počinje nova školska godina. Svatko taj ponedjeljak doživljava na svoj način. Roditelji će se opet hvatati za glavu zbog broja knjiga koje moraju nabaviti i cijena školskog pribora, umirovljenici će rogoboriti zbog toga što će javni gradski prijevoz opet biti pun nestašne klinčadije, učenici će biti tužni zbog završetka praznika a mnogi će samo naslutiti da je ljetu kraj. No neki od nas će se veseliti. To su oni klinci koji već danima čekaju taj prvi rujanski tjedan da postanu “veliki” i krenu u školu. Sav taj rujanski kolaž briga, nezadovoljstva, sjete, sjećanja i veselja svake godine iznova obilježava naše živote no rijetko tko od nas će u ponedjeljak razmišljati o tragičnom statističkom podatku koji je nedavno predočen javnosti.

—

U Hrvatskoj se zatvara šest škola, u 117 nema prvačića

U Hrvatskoj će od ove školske godine biti zatvoreno 8 osnovnih škola a čak 117 osnovnih škola neće upisati niti jednoga prvašića. Ispred 117 škola neće se na taj ponedjeljak okupiti niti jedan klinac ili klinka savršeno počešljane kose, odjeveni u najbolju robicu i sa prevelikom torbom na leđima. Ispred 117 škola neće stajati ona predivna mala lica ozarena uzbuđenjem, neizvjesnošću i srećom što su i oni “sada veliki jer idu u školu”. 117 razloga za pustiti suzu. Koliko može biti užasavajuće kada shvatite da svaka deseta osnovna škola u Hrvatskoj u ponedjeljak neće imati upisan prvi razred? No statistika može biti još tragičnija. U zadnjih 10 godina zbog depopulacije je zatvoreno 68 osnovnih škola!

Tko je u Hrvatskoj čuo za bilo kakvu odgovornost?

Ove činjenice su možda i najtragičnija posljedica onoga što se događa u Hrvatskoj od samostalnosti. Neodgovorna ekonomska i gospodarska politika, nefunkcioniranje pravosuđa, korupcija, nepotizam, sprega države i kriminala, sve su to razlozi koji dovode do ovako tragičnih posljedica. Broj stanovnika u republici Hrvatskoj svake se godine smanji za broj stanovnika ekvivalenta jednog Zadra. Svake godine izgubimo jedan Zadar!

Ono što bi nas moglo uplašiti je činjenica da i dalje nemamo ozbiljnu demografsku strategiju a sve češća su i razmišljanja da bi demografske pokazatelje mogli popraviti “uvozom” stanovnika. Naši se političari s jezovitom nonšalancijom dotiču toga pitanja a parlamentarne rasprave o toj temi pretvaraju se u bizarna prepucavanja koja se neprestano ponavljaju i,  baš kao u onoj dječjoj pjesmici, nismo se maknuli dalje od početka.

Evidentno je da nismo dobri učenici kao društvo u cjelini ali i najlošiji učenik može biti snalažljiv i prepisati od odličnog učenika. Možda bi i mi trebali postati taj “snalažljivi” učenik. Postoje društva poput Južne Koreje, Finske ili Danske koje svoj dojmljiv napredak zasnivaju na pronatalitetnoj politici i kvalitetnom obrazovanju. Društvo postavljeno na takvim temeljima i bogata prirodna raznolikost geografskog prostora na kojemu živimo odista bi mogli biti zalog prosperitetnijoj zajednici. Ne moramo biti odlični učenici, možemo za početak samo prepisivati. Možda se jednom, za razliku od pačića iz dječje pjesmice, maknemo dalje od početka.

Dejan Šipov, Treća dob

tag:depopulacija hrvatskog stanovništva