Današnji djedovi i bake, koji su upoznali vlastite djedove i bake, mogu posvjedočiti kako se nekada živjelo. Bake nekadašnjeg vremena bile su kućanice, većinom, a nisu ni imale položen vozački ispit i stoga su gotovo cijeli život provele doma. Društveni život i nije bio nešto bogat tih dana, a mnogi svjedoče da je naše prabake i pradjedove stalno nešto boljelo. Gotovo da i nije bilo dana kada se netko od starijih ukućana nije požalio na neku vrstu boli.
Vezane vijesti
Nevjerna supruga?!
Kako se živi u ruskim staračkim domovima?
Otac sklon oporukama?
Mnogo toga se skrivalo i malo se pričalo o osobnim stvarima drugima, više su se vodili razgovori o nekim problemima unutar obitelji. Mnogi današnji djedovi i bake nisu imali pojma da su njihovi preci bili zlostavljani od člana obitelji, ili da se nad njihovom bakom možda i godinama vršilo fizičko ili psihičko nasilje. Djeca izvan braka i teme o razvodima nisu nalazili mjesta u prošlosti, te se o tome nikada nije ni govorilo. Danas ljudi su prema tome otvoreniji i pričaju o temama koje su nekada stvarale grč svima u želucu. Mnoge bake su čuvale tajne, tajne o dogovorenim brakovima u kojima su bile i zlostavljane. Čak i kada su se preudale i osnovale novu obitelj, mnoge žene takve su tajne odnijele u grob, a istina je kod nekih uspjela ugledati svjetlo dana spletom nekih okolnosti.
Unuke i unuci nisu uživali kao današnja unučad
Djeca koja su bili unuci tokom 60-ih godina nisu imala previše doticaja sa djedovima i bakama, kao današnja mladež. Stariji nisu toliko mnogo sudjelovali u odgoju i potpori unučadi. Danas se srećom to mnogo promijenilo, pa mnogi unuci i bake i djedovi provedu mnogo kvalitetnog vremena zajedno, na ljetovanjima, utakmicama i popune svoje vrijeme raznim igrama. Dok sve to nije bila praksa u prošlosti.
Danas se bake i djedovi zabavljaju sa svojim potomcima i bezbrižno igraju, dok su se djedovi i bake iz prošlosti uvijek držali strogih pravila ponašanja i zadanih društveno prihvatljivih normi. Nije se moglo naći ženu da pije u društvu ili na nekoj seoskoj zabavi, ako su uopće i prisustvovale njima. Nisu igrale nogomet i sl. igre sa unucima na ulici. Znalo se koja odjeća se nosi kada i kamo. I većina ljudi koja je otišla u mirovinu, nakon umirovljenja, bila je tužna i depresivna, jer im je bilo dosadno. Današnji mnogi umirovljenici sa svojim se unucima vraćaju u doba mladosti pa sa njima odlaze na kampiranje, ili čak ekstremnije aktivnosti i ne klonu duhom ni tijelom. Živjelo današnje vrijeme ili pak ne?
