– ODRASLI S POVIJEŠĆU ZARAZE OD KOZICA ILI ŠINDRE IMALI SU ČETVEROSTRUKO POVEĆAN RIZIK ZA RAZVOJ MULTIPLE SKLEROZE, REKLI SU ISTRAŽIVAČI.
Istraživači su uvidjeli da su odrasle osobe koje imaju povijest zaraze od kozica ili šindre četverostruko povećale svoj rizik za razvoj multiple skleroze.
U populacijskoj epidemiološkoj studiji provedenoj na Tajvanu, omjer opasnosti za dijagnozu MS-a tijekom jedne godine od takvih infekcija, u odnosu na one koji nemaju takvu povijest, bio je 3,96 (95% CI 2,22 do 7,07), izvijestio je dr. Herng-Ching Lin, dr. Sc. , s Medicinskog sveučilišta Taipei.
Štoviše, srednje vrijeme između akutne infekcije i dijagnoze MS-a bilo je samo 104 dana.
“Naši nalazi sugeriraju da bi pojava MS mogla biti usko povezana s napadom herpes zostera”, napisali su Lin i kolege putem Interneta u časopisu Infective Diseases.
To je prva velika studija koja je podržala prethodne sugestije da MS može biti potaknut ili pogoršan virusom herpes zostera (poznatog i kao varicella zoster) virusom, agentom odgovornim za kozicu i šindru.
Virus inficira središnji živčani sustav. Tipično, nakon početnog napada kozice, virus postaje latentan u dorzalnom korijenskom gangliju. Godinama kasnije, ono što su Lin i kolege nazvali “imunološka poremećenost” ili drugi okidači, virus sa može reaktivirati da uzrokuje erupciju na koži s jakim bolovima.
Dugo se sumnja da herpes zoster igra neku vrstu uzročne uloge u MS-u – na primjer, demijelinizacija se povremeno primjećuje u kombinaciji s jakim napadima herpes zostera – ali rijetkost MS-a u populaciji je otežala epidemiološka ispitivanja.
Lin i kolege uzeli su podatke iz Nacionalne baze podataka o istraživanju zdravstvenog osiguranja u Tajvanu, koja je od 2007. godine obuhvatila oko 22,6 milijuna ljudi – više od 98% cjelokupnog stanovništva Tajvana. Uključuje mjesečne sažetke zahtjeva i naloge za skrb sudionika, uključujući ambulantnu i bolničku skrb.
Istraživači su identificirali oko 317.000 odraslih koji su imali glavnu dijagnozu herpes zoster infekcije od 2003. do 2005. Među njima je 29 razvijenih MS-a tijekom godine nakon što je ta dijagnoza zabilježena.
Za usporedbu, Lin i kolege također su pregledali zapise o 946.650 ostalih nasumično odabranih odraslih osoba koje su posjećivale ambulantnu skrb tijekom istog razdoblja, što je odgovaralo 3: 1 dobi, spolu i godini posjeta pojedincima s herpes zoster napadima.
U kontrolnoj skupini 24 osobe dijagnosticirane sa MS tijekom godine nakon posjeta indeksnoj ambulantnoj skrbi.
Istraživači su otkrili da oni koji pate od herpes zostera imaju neznatno, ali značajno veći mjesečni dohodak i vjerojatnije su da žive u sjevernom dijelu zemlje nego kontrolna skupina. Ti su čimbenici uzeti u obzir u statističkoj analizi koja je dovela do omjera opasnosti od 3,96 za MS dijagnozu nakon napada herpes zostera.
Analiza nije uključivala prebrojavanje svih s dijagnozom MS i provjeru povijesti herpes zoster infekcije.
Ipak, u priloženom uvodniku, dva meksička istraživača složila su se da nalazi značajno pojačavaju slučaj povezanosti tog virusa i MS-a.
“Dokazi pruženi u ovoj studiji … omogućuju nam da bolje razumijemo ulogu ovih virusnih čimbenika kao rizika od MS-a među određenim genetski osjetljivim pojedincima”, napisali su dr. Teresa Corona i dr. José Flores iz Nacionalnog instituta za neurologiju i neurokirurgija u Mexico Cityju.
Lin i njegove kolege rekli su da mehanizmi pomoću kojih virus može uzrokovati ili pogoršati MS ostaju nepoznati, iako se spekulacije usredotočuju na promjene u imunološkom funkcioniranju koje dovode do autoimunosti protiv mijelina.
Corona i Flores nudili su jednu specifičnu mogućnost: “reaktivacija latentnih herpes virusa drugim infektivnim agensima i unakrsna prepoznavanja zajedničkih virusnih antigena s antigenima koji se nalaze u mijelinskom omotaču, što na taj način inducira molekularnu mimikriju ili superantigene”, napisali su.
Autor: Ivan Novak
