Razni su načini kako se odnosimo prema samoći koja nas zadesi stjecajem životnih okolnosti. Svatko ima neku individualnu reakciju, no najbolje je ne predati se i ne potpasti u neku dugoročnu depresiju. Marko iz Borongaja otišao je rano u mirovinu zbog bolesti svoje supruge kako bi s njom proveo više vremena. U svom životu u jednom trenutku ostao je sam, cijela mu je uža obitelj preminula u roku od godine dana. A kada je izgubio životnu partnericu ostao je sam samcat. No nije se predao ni duhom, ni kreativnošću, ni tijelom.
Oduvijek se pomalo bavio poljoprivredom, no sada joj se prvi puta do kraja posvetio. Osim voća i povrća oko kojeg se brine, veliki je ljubitelj životinja. Kako ni sam nije znao koju životinju bi si nabavio, prijatelj mu je predložio pčele, a njemu se ideja jako svidjela.
Iako je ranije otišao u mirovinu i izgubio cijelu obitelj, nije ostao doma sjediti i samo gledati televiziju, ili visjeti po gostionama i na internetu, nego se počeo baviti pčelarstvom. Govori kako mnogi ljudi ujutro vole se izležavati, ali kako to nije njegov stil i tako mu je briga oko pčela ustvari donijela mnogo dobroga. Zasad ima 50-tak košnica, i ističe da to nije dovoljno za nekakvu ogromnu zaradu, ali da mi je pčelarstvo zapravo idealan hobi. Ima ekološki čist med i sve rasproda do Nove godine obično. Kaže da je pčele imao i prije odlaska u mirovinu, ali kada je postao udovac premjestio ih je u Dogo Selo, a tamo je napravio i neki mali plastenik i vrt, a kupio je i bagremovu šumu za svoje pčele.
Vrlo poticajna priča koja govori o tome da ne treba odustati nego pronaći sreću u nečemu što volimo. I da se prepustimo ovoj struju života koji nas svaki tren može odvesti na predivne ceste, koliko god se kvrgave one nekada činile.
