ZAŠTO SE STARI UBIJAJU- I samoubojstvo je ubojstvo

Kada se govori o samoubojstvima na tlu Hrvatske, iznimno je teško doći do aktualnih podataka. Hrvatski zavod za javno zdravstvo i MUP još uvijek nisu objavili crnu statistiku za 2021. godinu, ali čak i prema predpandemijskim rezultatima, u odnosu na ostale zemlje Europske unije, Hrvatska bilježi višu stopu samoubojstva. Naročito su ugroženi muškarci, a najčešći način izvršenja samoubojstva u oba slučaja je vješanje. U posebnom su riziku Hrvati stariji od 60 godina jer, podaci Svjetske zdravstvene organizacije za 2019. godinu upućuju da je upravo među njima najviše samoubojstava u Europi.

Prema podacima HZJZ-a od 1990. do 2017. godine broj samoubojstava starijih od 65 više je nego duplo veći od svih ostalih dobnih skupina. No, konkretne brojke gotovo je nemoguće pronaći. Čitavoj priči kao da se pokušava umanjiti značaj jer kako drugačije tumačiti činjenicu da i dalje ne postoji Nacionalna strategija za borbu protiv suicida. Ipak, postoje podaci iz tablica MUP-a da je od 2011. do 2020. zabilježen kontinuirati rast suicida u dobnoj skupini iznad 65 godina, a to je vidljivo i iz brojaka da je porast pokušaja i izvršenih suicida sa 2019. (353) na 2020. (380.) porastao za čak 7,6 posto.

Umirovljenici su bezvrijedni?

„Ništa bitno nije napravljeno u prevenciji za bilo koju dobnu skupinu pa tako ni onih najstarijih koji su u Hrvatskoj posebno zanemareni. Mirovinski sustav je apsolutna socijalna nepravda. Umirovljenici su na prosjačkom štapu, a to je uz sve ostale probleme ogroman psihički udarac na samopouzdanje. Poruka umirovljenicima je da ono što su čitav život radili ne vrijedi ništa, a to dovodi do urušavanja samopouzdanja. Manjak samopouzdanja, nadalje, vodi u depresiju, a upravo je ona jedan od najvećih okidača suicida“, kaže Tin Pongrac, predsjednik udruge Životna linija i predsjednik Hrvatskog saveza za mentalno zdravlje. Svjesni su i ostalih važnih razloga povećanog suicida starijih, poput nasilja u obitelji ili bolesti te podsjeća da su generacije iznad šezdeset godina bile i aktivni sudionici Domovinskog rata, civili s raznim traumama izbjeglištva ili izgubljenih imovina, a tu je dijagnosticirani PTSP češći nego kod drugih dobnih skupina.

Dakle, osnovna su pitanja zašto još uvijek ne postoji strategija prevencije na državnoj razini, zašto nam podaci za 2021. godinu još uvijek nisu dostupni i zašto se o ovoj problematici, posebno vezanoj za stariju populaciju, gotovo uopće ne govori.

Lanac solidarnosti

Iako bez dostupnih aktualnih statističkih podataka, baš poput drugih stručnjaka, Pongrac tvrdi da je pandemija dovela do povećanja samoubojstava, posebno kod starije populacije. “Izolacija od obitelji, kruga poznanika, boravak u zatvorenom prostoru, nedostatak kretanja te atmosfera stalnog opreza i straha, dovele su do toga da telefon udruge neprestano zvoni. Ljudi zovu radi informacija i konkretne pomoći. Od svog osnutka 2013. godine nikada nismo imali više aktivnih članova u rasponu od 20 do 72 godine. Putem on line platforme organizirali smo i grupe potpore u koje se konačno mogu uključiti i ljudi iz udaljenijih područja Hrvatske. Sve to govori više od same statistike.“

Lijekovi i(li) razgovor

Uz on line podršku, Linija života organizira i mnoštvo radionica. Neke se odnose na osnaživanje mentalnog zdravlja, druge su orijentirane prema tjelesnoj aktivnosti, a korisnicima su ponuđene i one umjetničke. „Radionice funkcioniraju po sistemu lanca solidarnosti. Iako imamo šest psihoerapeuta, mnogi tražitelji pomoći postanu i pomagači jer svjesni smo da depresija ne bira i da smo svi potencijalno ugroženi. Takav način rada prepoznat je i na svjetskom Forumu o globalnoj sigurnosti gdje je između deset zemalja upravo Linija života proglašena udrugom s najviše aktivnosti u prevenciji suicida.“

Njihove su akcije usmjerene i na povećanje dostupnosti psihoterapije te usku suradnju s bolnicama, jer situacija je u tom segmentu, upozorava Pongrac, alarmantna. „S jedne strane potrošnja antidepresiva je ogromna, a dostupnost psihoterapije poražavajuća. Teško je putem uputnice dobiti psihoterapiju, na nju se nerijetko čeka mjesecima, a frekventnost dolaska je oprilike jednom mjesečno, a ne tjedno kako bi to trebalo biti, želimo li nekoj osobi uistinu pomoći. Čitava je priča dodatno tragična znamo li da se pravovremenom reakcijom depresija danas uspješno liječi.“

Siromaštvo uzima danak

Iako je ukupan broj samoubojstava u Hrvatskoj zadnjih desetak godina u padu, udjel starijih osoba u ukupnim samoubojstvima je do 2017. bio u stalnom porastu. Tako od 2014., kad je udjel iznosio 57,2 posto, taj indeks neprestano raste, i to 2015. na 58,4 posto, 2016. na 58,5 posto te 2017. na rekordnih 58,9 posto (od 635 samoubojstava čak 374 su počinile osobe starije od 55 godina). Sada je u relativnom padu, ali opet s trendom rasta, jer je 2019. udjel bio 38,5 posto, a 2020. 39,9 posto, te je za očekivati da će podaci za 2021. bilježiti daljnji rast.

Najgora je, pak, situacija sa siromašenjem, jer je 75 posto mirovina palo ispod hrvatske linije siromaštva, tj. niže su od 3.200 kuna, dok je prema Eurostatu 33,8 posto svih starijih od 65 godina u zoni rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. I relativna vrijednost mirovine je u opadanju, te je njezin udjel u prosječnoj plaći sve niži. To su, uz bolesti i osamljenost, glavni uzroci pojačane sklonosti starijih ka pokušaju ili izvršenju samoubojstva. Hrvatska o tome šuti.(Glas umirovljenika)