ZAPOŠLJAVANJE UMIROVLJENIKA – Rad kao nužda, a ne izbor

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

napovoljnija invalidska kolica

„Radila sam dva mjeseca, ubila sam se od posla i dobila 1.800 kuna. Sramota, još su mi smanjili mirovinu sa 1.100 na 900 kuna. I što je najgore, čekala sam tu mizeriju od mirovine dva mjeseca da mi isplate”, napisala je na Facebooku Božena Lalić iz Zadra 1. kolovoza 2021. godine, na dan kada su donesene izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju kojima su ukinu­te diskriminirajuće odredbe za obiteljske umirovljenike i korisnike najnižih miro­vina koji se zaposle do polovice radnog vremena. Naime, do donošenja izmjena tog zakona u slučaju zaposlenja obiteljski umirovljenici su gubili pravo na isplatu mirovine, a onima s najnižim mirovinama ista se penalizirala i umanjivala.

Rast manji od procjena

      Božena je očito korisnica najniže miro­vine, pa da je kojim slučajem radila nakon 1. kolovoza prošle godine ipak joj se ne bi oduzelo tih 200 kuna. No, slaba joj je to utjeha, jer se opekla s poslodavcem koji očito nije cijenio njezin rad i još je kasnio s isplatom. Pravo na zapošljavanje do polovice radnog vremena bez gubitka mirovine uvedeno je 2014. godine, ali samo za starosne i invalidske umirovljenike, da bi se 2019. nakon lobiranja umirovljeničkih udruga pravo proširilo i na prijevremene umirovljenike.

      Zadnji su na red došli obiteljski umi­rovljenici te su izmjene zakona logično dovele i do povećanja broja zaposlenih umirovljenika, pa je tako krajem srpnja 2021. bilo zaposleno 15.665 umirovljenika prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (starosni i prijevremeni umirovljenici), a krajem veljače 2022. njih 17.082 (uključeni i obiteljski umirovljenici), odnosno oko 1.400 više.

      Ipak, procjene su bile da bi broj tre­bao porasti i za 4.000 tisuće već do kraja 2021. godine, no to se nije ostvarilo, možda zbog pandemije, no možda i zbog toga što je velika većina (93 posto) obiteljskih umirovljenika/ca žene, koje uglavnom ako mogu i/ili moraju raditi obično rade na crno. Primjerice čuvaju djecu, čiste stubi­šta i stanove, skrbe o starijim osobama. Dakako, one prihvaćaju raditi na crno, ne jer žele, već jer im poslodavci ne žele ili ne mogu platiti doprinose.

      Kad se spomenutim skupinama za­poslenih umirovljenika prema ZOMO-u dodaju i zaposleni umirovljenici iz područja invalidskih, braniteljskih i bivših djelatnih vojnih osoba dolazimo do broja od 19.692 zaposlena umirovljenika, što čini tek 1,6 posto od 1,2 milijuna evidentiranih umi­rovljenika u Hrvatskoj.

 

Daleko smo od EU i SAD-a

      Za usporedbu, u Europskoj uniji radi oko 15 posto umirovljenika, a u SAD-u više od 20 posto. Stvarna brojka u Hrvatskoj je sigurno veća, zbog rada na crno, no i taj broj daleko je niži od prosjeka razvijenijih zemalja. SUH, dakako, ne navija da što više hrvatskih umirovljenika radi jer su primorani, već traži da se umirovljenicima omoguće lakši i kvalitetniji poslovi.

      Naime, dok rad umirovljenicima u EU predstavlja stvar prestiža i doprino­sa društvu iskustvom i znanjem, kao i socijalizaciji kako bi se spriječila samoća, u Hrvatskoj većina umirovljenika radi jer su u financijskim problemima, te im za­pošljavanje nije izbor, već nužda kako bi preživjeli. Naime, istraživanje za razvoj društveno-inovativnog programa potica­nja i podrške umirovljenicima pokazuje kako čak 74% umirovljenika koji su su­djelovali u ponovnoj aktivaciji na tržištu rada, su kazali da su na to bili primorani zbog financija. Riječ je o podatku na koji je u svom godišnjem Izvješću za 2021. godinu upozorila pučka pravobranitelji- ca Tena Šimonović Einwalter. Preračunato, od sadašnjih 19.692 zaposlena umirov­ljenika, njih preko 14.500 su primorani raditi, a na crno je ta brojka vjerojatno još duplo veća.

      U spomenutom istraživanju, umi­rovljenici u Hrvatskoj su najčešće bili zaposleni kao prodavači (51%) i vozači autobusa (22%), a potom kao kuhari i po­moćni kuhari, telefonski anketari, vozači transfera, sobari i fasaderi. Dakle, redom slabije plaćena radna mjesta za koje je potrebna niža razina obrazovanja.

      Nažalost, osim nepovjerenja dijela poslodavaca, i država se „pobrinula” da dijelom tome bude tako, jer je onemo­gućila nastavak rada u struci, primjerice školskim djelatnicima, a zbog čega je SUH u 3. ožujka 2022. uputio inicijativu Mi­nistarstvu znanosti i obrazovanja da se ukine diskriminirajuća odredba u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi prema kojoj učitelji i profesori ne smiju nastaviti raditi nakon napunjenih 65 godina života.

Nebriga države

      Šlag na kraju diskriminacije i državne nebrige u zapošljavanju umirovljenika je i činjenica da unatoč tome što zaposleni umirovljenici plaćaju doprinose za zdrav­stveno osiguranje jednako kao i ostali zaposleni, u slučaju bolovanja dužeg od 42 dana teret naknade za bolovanje ne preuzima HZZO kao inače, već je bolovanje i dalje na teret poslodavca, što dakako odbija brojne poslodavce od namjere da zaposle umirovljenike.

      Na temelju istog spornog članka 50. Zakona o obveznom zdravstvenom osi­guranju, zaposleni umirovljenici kojima je propisano bolovanje zbog toga što su kontakt osobe zaražene Covidom-19, ne­maju kao ostali pravo na refundaciju plaće od HZZO-a, zbog čega je SUH također 3. ožujka 2022. poslao inicijativu za izmjenom spornog članka tog zakona.

      S obzirom na dosadašnju sporu dinamiku rješavanja problema zaposlenih umirov­ljenika, SUH se nada da za ispravak ovih nepravdi umirovljenici neće, kao ranije, čekati dvije ili pet godina…(GLAS UMIROVLJENIKA)

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?