Kad dođete do 97. godine, vaš se život pretvara u čekanje. Da, tako je. Ja za sebe kažem da sam stara dama koja čeka, čeka da ode, kroz smijeh je kazala jedna ispitanica u istraživanju koje je obuhvatilo 33 osobe, žene i muškarce, starije od 95 godina. Podijelili su svoja razmišljanja o smrti, ali i iskustva o tome koliko im je potrebna njega njihovih najbližih.
Neki od njih čak su očajni u želji da se domognu kraja.
– Volio bih da je mogu nanjušiti, ali još putujem prema njoj – rekao je jedan ispitanik kojem teško pada činjenica da iz dana u dan zahtjeva sve više pažnje.
Većinu ispitanika brine ono što će ostati iza njih.
– Jedino što me brine je moja sestra. Nadam se da neće biti tužna – rekao je jedan.
Svima njima najveća je želja mirna i bezbolna smrt u snu. Ispitanici su mahom ‘birali’ smrt u svojim domovima ponavljajući koliko ne vole odlaske u bolnicu.
Istraživanje je, također, pokazalo da su gotovo svi ranije već raspravljali smrt s bliskim osobama i zapravo o njoj govore kroz humor.
Ovo istraživanje provedeno je u Ujedinjenom kraljevstu, zemlji u kojoj se čak polovica smrti odnosi na smrti ljudi u dobi od 85 godina ili starije.
Slična istraživanja provedena su i u nekim drugim državama. Primjerice, ono u Gani iz 2002. godien pokazalo je da stariji ljudi u toj zemlji s dobrodošlicom gledaju na smrt. Smatraju da će im ona donijeti mir i odmor nakon napornog života.
Većina ispitanika istraživanja provedenog u Nizozemskoj 2013. godine je na pitanje kako žele umrijeti poželjela da se skrb o njima u njihovim zadnjim danima promijeni.
Sva ta istraživanja zapravo su otkrila spremnost ljudi da raspravljaju o ovoj tabu temi i prihvaćanje predstojeće smrti. Njihove brige bile su činjenice da su na teret obitelji, kao i kako će njihova smrt utjecati na one koje će ostaviti iza sebe.
