Neki ljudi vole se osjećati korisno i kvalitetno čak i ako su ušli u mirovinu. Za njih nema stajanja i nema posla zbog kojeg bi se osjećali loše ili ga se sramili. Daljim radom osjećaju se zdravije. Bolje, kvalitetnije a također još i zarade koju kunu povrh svoje mirovine. Evo nekoliko priča ljudi koji i dalje rade iako su u mirovini.
Vezane vijesti
Kako je izgledao njihov srčani udar?
Baku u dom, a stan u najam!
Otvorite svoj profil – vaši online recepti
Kako pokriti osnovne troškove života
Gospođa Klara iz Zagreba ima 68 godina, a danas čisti stubišta i kafiće. Klara ima trenutno preko sebe dva stubišta koja čisti i tri kafića. Kafiće čisti svaki dan, osim nedjelje, jer nedjeljom ne rade kafići koje čisti. Dok stubišta čisti jednom tjedno. Povrh svega navodi da uspije zaraditi otprilike jednu mirovinu, jer joj njena inače ne bi pokrila osnovne troškove života. Navodi i kako kafići u kojima radi gotovo nikad nije previše nereda, jer dolaze kulturni ljudi, samo je za vrije prvenstva sada bilo malo više posla nego inače.
Sedamdesetogodišnja Katica iz Zagreba inače je prije predavala kemiju, a instrukcije nastavila davati i nakon ulaska u mirovinu. Uz instrukcije iz kemije također podučava i matematiku, koju inače nije studirala, ali ima vrlo mnogo znanja, zbog posla kojim se bavila. Također navodi da se može zaraditi, jer sada nakon što je u mirovini ima mnogo više vremena u davanju instrukcija, nego u vrijeme kada je bila zaposlena. A također ljudi sve više traže instrukcije, jer djeci treba pomoć pošto roditelji zbog obima vlastitih poslova imaju sve manje vremena u podučavanju djece. Dolaze joj mnogi kvalitetni učenici sa četvorkama, koji bi željeli provježbati kemiju ili matematiku za peticu!
Gospodin Vario koji ima 70 godina i živi u Zadru, zapravo se bavi glazbom, a danas za dodatnu zaradu svira na ulici. Ujutro voli biti na Forumu, a popodne se premješta na Kalelargu. Svira harmoniku i bira ta mjesta zbog isključivo dobre akustike. Kaže da se može zaraditi pogotovo kad je turistička sezona i kada je grad prepun turista. Na svojoj harmonici svira pop i rock i to je ono što ga čini posebnim i od čega pogotovo turisti izgube glavu. Glazbu inače obožava odmalena, tako da zaista uživa u svom hobiju koji mu donosi i zaradu.
Ljerka koja je iz Zagreba i ima 70 godina, priča kako je još kao mlada ostala udovica. Već sa 40 godina ostala je bez supruga, a kada su djeca se odselila od nje i krenula svojim putem, ostala sama u velikom stanu. Osim što zbog načina života nije navikla biti sama, skupoća tako velikog prostora kao i konstantni popravci, nečeg što se pokvari, došla je na ideju da uzme stanare. Kaže da uvijek uzima ženske stanarke jer su urednije, i one dobiju svoju sobu, ali imaju zajedničko korištenje kuhinje i kupaonice. Tako gospođa Ljerka nije sama, a ima mogućnost i lakšeg života uz svoju penziju, na koju dobije novac i od stanarki koje joj plaćaju najam sobe.
Vesna iz Zadra koja ima 68 godina prodaje na tržnici. Sama priznaje da dolazi iz vrlo radišne obitelji, i da su njeni i otac i majka, kao i njeni preci dugo i uvijek predano radili. Cijela obitelj nekako se već otprije odlučila na sadnju, sijanje i berbu voće i povrća, pa je tako i ona nastavila tu tradiciju, no osim prodaje paprika, rajčica, badema i sl. počela je raditi i svoje džemove i marmelade od smokava i drugog voća. Također radi i šalšu koju obožavaju Talijani, pa po nju dolaze čak do Zadra kod gospođe Vesne.
Marija živi u Zagrebu i ima 73 godine. Ona se bavi čuvanjem djece, a tu praksu je započela zapravo čuvanjem svojih unuka. Kada joj je kćer rodila počela je čuvati svoje unuke, jer ih nisu željeli odmah poslati u vrtić. Zatim su se počeli javljati i drugi zaposleni roditelji, da li može pokupiti i njihovo dijete iz vrtića, ako ima vremena, odvesti ga na trening i sl. I tako je ustvari sasvim slučajno počela čuvati i tuđu djecu i time dodatno oplemeniti svoj mirovinski budžet. Ali povrh novaca kaže kako uživa sa djecom i kako se zapravo preporodila, jer se s njima igra, odlazi na sladoled, kuha im i čita priče, te tako zaista uživa u životu i dalje.
Evo ovo je nekoliko kvalitetnih i lijepih priča, ljudi koji se nisu prepustili letargiji i surovim mislima umirovljenika koji imaju jao mala primanja, već su primili svoj život u svoje ruke u takve priče su zaista prava inspiracija svakome tko poželi nešto više u svojim umirovljeničkim danima.
