Starije osobe hitno trebaju nove politike skrbi i usluge zdravstva. Trebamo veću odgovornost sustava!
Starost, po definiciji UN-a, nastupa nakon 65. godine. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine udio stanovnika u dobi od 65 i više godina u Hrvatskoj je iznosio 17,7 posto u ukupnoj populaciji. Hrvatska je tako u četvrtoj skupini država Europe s vrlo starom populacijom. S obzirom da se očekuje da će se taj trend nastaviti, jer životni vijek sve je duži, problemi koji muče stariju populaciju, nažalost će postajati još uočljiviji.
Upravo iz tog razloga bilo je potrebno osmisliti politike kojima bi se država pripremila za to nadolazeće razdoblje. Strategija socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj od 2017. do 2020. definirala je pet glavnih ciljeva – uvođenje nacionalne mirovine, dostupniji smještaj u domovima umirovljenika, veća prava na status njegovatelja, pojačan inspekcijski nadzor nad pružateljima usluga i podizanje njihove kvalitete.
U javnosti se u posljednje vrijeme dosta govori o nacionalnoj mirovini. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava radi na donošenju zakona kojim će se određivati prava. Prema sada poznatim informacijama nacionalnu mirovinu dobivali bi stariji od 65 godina koji nemaju nikakvih prihoda, a po svemu sudeći ni imovine, te bi ona iznosila svega 800 kuna, a očekuje se da će prva biti isplaćena u 2021. godini. Kritičari poručuju kako je riječ o tek malo dorađenoj zajamčenoj minimalnoj naknadi, te kako ova odluka predstavlja tek mazanje očiju nakon što gotovo ništa nije napravljeno u tri godine otkako je Strategija donesena.
Kad su domovi za starije i nemoćne u pitanju u gotovo svim krajevima Hrvatske postoji problem s nedostatkom smještaja. Strategija, u teoriji, predviđa da se dostupnost smještaja poveća uvođenjem jedinstvenog modela financiranja domova. Zasad se tek manji dio domova financira potpuno ili djelomično iz državnog proračuna, dok se većina financira iz vlastitih prihoda. Država planira ići u smjeru razvoja institucionalne skrbi ponajprije za najstarije, teže narušena zdravlja i nižeg socioekonomskog statusa, dok bi se skrb za ostale pokušala prepustiti obitelji i lokalnoj zajednici što podrazumijeva što dulji ostanak u vlastitom domu. To je, dakle, teorija, a hoće li i kako profunkcionirati u praksi tek treba vidjeti.
Posebice treba naglasiti na odgovornost sustava kroz povećani nadzor i stože kazne za ilegalne domove, za domove koji ne pružaju adekvatnu skrb i njegu te domove čiji kapacitet korisnika prelazi iznad svih očekivanja i to upravo zbog biznisa!
Strategija sadrži i fokus na zdravstvenim uslugama, od većih prava statusa njegovatelja do pojačanog inspekcijskog nadzora nad pružateljima usluga, tei tu treba vidjeti u kojem će smjeru Vlada ići sa zakonskim prijedlozima. Ako oni doista zažive i budu zadovoljavajući za stariju populaciju za očekivati je da će u konačnici dovesti do podizanja njihove kvalitete i dostojanstva života. Kritičari su skeptični da će do toga doista skoro i doći. No, imamo nadu i vjeru da se može nešto uskoro i napraviti!
Sandra Vukušić, sociologinja
