Tijelo 77-godišnje starice pronađeno je 17. veljače u njezinoj obiteljskoj kući u međimurskom mjestu Novakovec. Policija je odmah izašla na teren te je ubrzo otkriveno kako je žena mrtva već deset do 15 dana. Dan kasnije, prema pisanju Varaždinskih vijesti, utvrđeno je i kako se radi o nasilnoj smrti, najvjerojatnije uslijed provale. Kako je moguće da je netko provalio u ženinu kuću, ubio je i ostavio mrtvu da leži, a da baš nitko to nije uočio, moguće je čak i dva tjedna?
Iz PU Međimurske sada tragaju za sumnjivcem, koji je početkom veljače, pretpostavlja se, provalio u ženinu kuću, fizički nasrnuo na nju, te je usmrtio. Obdukcijom nije utvrđen točan uzrok smrti, ali su pronađene višestruke ozljede. Svi koji nešto znaju mogu se javiti u najbližu policijsku postaju. Zaista se nadamo da će se ipak naći neki svjedok ovog zločina. No, ne možemo se ne začuditi da je do toga moralo doći.
Redovito pišem o potrebama starijih ljudi, koji su u Hrvatskoj prilično zakinuti, bilo financijski, bilo socijalno, bilo psihološki. Nedavno smo izvijestili o brojkama koje govore o porastu zlostavljanja starijih osoba. Svjedošli smo u posljednje vrijeme o njihovim stravičnim uvjetima života u domovima za starije i udomiteljskim obiteljima. Ova vijest o tijelu starice koje je dva tjedna trunulo u obiteljskoj kući, nažalost, logični je slijed svih tih dosadašnjih medijskih napisa. Društvo se iz dana u dan sve više otuđuje, a to se ponajviše obija na onima najslabijima, financijski nestabilnima, te starijim pripadnicima društva. Nevjerojatno je da ova starica nije imala nekoga tko bi je redovito posjećivao i pomogao joj, bilo članovi obitelji, susjedi i prijatelji ili djelatnici u lokalnoj zajednici.
Činjenica je da u otuđenosti u kojoj živimo ljudi lako postanu bahati, oholi, pohlepni, nasilni a posebice im to dolazi do izražaja kada dođu do nekih ciljeva koji im mijenjaju život. Naime sustav u kojem živimo samo ih podstriče put. Živimo u sistemu bez djelovanja sistema, gdje se problemi ne rješavaju, ne pronalaze se kvalitetna I dugotrajna rješenja u društvenim socijalnim I inim segmentima. Nažalost današnja sloboda, sloboda duha nalazi se u društvenoj poremećenosti. Tužno je što su prave I istinske vrijednosti čovjeka postale potpuno nebitne. Gdje je kraj ovom ludilu koji svakim danom sve više dolazi do izražaja?
Naime, osnovni moto aktivnosti zdravstvene i socijalne zaštite starijih osoba i svih njihovih prava je njihova integracija u društvo s ciljem dodavanja života godinama, a ne godina životu. Cilj je sačuvati dostojanstvo življenja uz očuvanje zdravstvenih, socijalnih i ekonomskih potreba starijih. Nužna je odgovornost sistema, društva, ali i suodgovornost pojedinca za svoje zdravlje te za svoje postupke.
Populacija koja treba pomoć i stanovništvo koje može pružiti pomoć u alarmantnom su omjeru; međutim, to možemo uzeti kao priliku za traženje i pronalaženje novih oblika harmonije i solidarnosti u društvu ukoliko se okrenemo cjeloživotnom učenju kroz edukaciju i odgoj prevencije svih njenih oblika.
Dugoročna skrb donosi puno noviteta, ne samo na razini pružanja socijalne sigurnosti, već i kao potpuno drugačiju paradigmu skrbi koja nadilazi starije programe organizirane skrbi, načine približavanja ljudskoj nevolji, status korisnika i pomaganje procesa.
Sasvim sigurno je važno da u Hrvatskoj trebamo politike za ublažavanje učinaka starenja stanovništva koje bi promovirale njihovo zdravlje, sigurnost, edukacije o prevenciji i zdravom načinu života kao i kroz dugoročnu skrb. Također je važno međugeneracijsko povezivanje koje bi pružalo više zajedništva i empatije te poštovanje jednih prema drugima od najranije dobi.
Ovo je još jedna u nizu poruka koja nam govori kako je krajnje vrijeme da zaustavimo taj negativan smjer kojim društvo ide i da pokušamo biti što je više moguće empatični, pomagati jedni drugima i zajednički tražiti rješenja za sve problem na koje ovo društvo nailazi. Ne učinimo li to sada, bojimo se da ćemo u budućnosti žaliti.
Nadamo se da će policija, uz pomoć odgovornih građana, pronaći počinitelja ovog ubojstva, a još više izražavamo želju da se ovakvi zločini ne ponavljaju.
Sandra Vukušić, sociologinja
