UŽARENA PITANJA – Nebuloze mirovinskog sustava

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Nakon više od godinu dana borbe umirovljeničkih udruga, krajem travnja i početkom svibnja 2021. krenula je isplata solidarnog Covid dodatka. U pregovorima s Vladom umirovljeničke udruge uspjele su se izboriti da se taj dodatak neće ovršivati niti oporezivati, kao i da neće ulaziti u ukupni prihod kad se bude reguli­ralo besplatno dopunsko zdravstve­no osiguranje. Nažalost, konačnom Vladinom odlukom o Covid dodatku ispuštene su neke kategorije starijih građana, koji su itekako„zaslužili” da dobiju tu vrstu pomoći.

     Telefoni u uredima Sindikata umirovljenika su se užarili. Velik broj poziva i mailova dnevno stiže od umirovljenika koji su zaposleni do pola radnog vremena, a čiji zbroj mirovine i prihoda od tog rada sve­jedno ne prelazi 4.000 kuna. Na naš upit Ministarstvu rada na koji način će se njima isplatiti Covid dodatak, dobili smo odgovor: „budući da ko­risnici mirovine koji su zaposleni ili obavljaju djelatnost na temelju kojih postoji obveza osiguranja, osim mi­rovine ostvaruju i prihod po osnovi rada, za njih nije predviđena isplata tzv. Covid dodatka, neovisno o izno­su njihovih ukupnih prihoda”. Dakle, ništa od Covid dodatka za one koji su u većini slučajeva toliko siromašni da su primorani raditi u mirovini kako bi preživjeli.

     Jedna od njih je i Diana Mirič koja nam je napisala da Vladina odluka ne drži vodu i da treba ispraviti tu neprav­du. Miro Livić (73) iz Zagreba je također zaposlen na pola radnog vremena te je poručio Vladi da „pozivaju ljude da rade nakon 65 godina, a onda ih ovako otfrkalje”. Javio nam se i Mile Samaržija (68) iz Senja koji nije dobio Covid dodatak iako prima isključivo 2.300 kuna mirovine. U lokalnoj ispo­stavi HZMO-a su ga zatražili potvrdu da ne prima inozemnu mirovinu (!) te da ispuni zahtjev ako smatra da ipak ima pravo na Covid dodatak. Na naš upit predstojnica područnog ureda HZMO-a u Gospiću, doista ljubazno nam je kazala kako nam zbog zaštite podataka ne može ustupiti podatke o slučaju, ali da preporuča gospodinu Samaržiji da podnese zahtjev, te da vjeruje da će se on pozitivno riješiti.

On je to i učinio, ali je ostao u čudu kao i mi, da ga sustav nije prepoznao.

Nepravda, nepravda…   

     Javili su nam se i brojni umirovljenici koji su ostvarili mirovine isključivo u inozemstvu, ali imaju prebivalište u Hrvatskoj. Odlukom Vlade ni oni nemaju pravo na Covid dodatak. Predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz   Srije­ma, Bačke i Banata Mato Jurić, poslao nam je pismo koje je proslijedio i Vladi i Ministarstvu rada, u kojem piše da je takvom odlukom Vlade nanesena ne­pravda za oko 500 Hrvata protjeranih iz Srbije za vrijeme Domovinskog rata, koji su ostvarili mi­rovinu isključivo u Srbiji, a iznosi tih mirovina dva do tri puta su niži od hrvatskih. Jedna umirovljenica iz Ri­jeke nam se javila i kazala da živi u tom gradu, odnosno ima prebivalište preko 30 godina, tamo troši svoju mirovinu zarađenu u inozem­stvu, ali eto nema nikakvih prava na Covid dodatak, što je, smatra, velika nepravda. S druge strane iz Makedonije se, pak, javila Veselinka Ančevska koja je mirovinu zaradila u Hrvatskoj, ali sada živi u zemlji podrijetla i također pita zašto je diskriminirana prema prebivalištu.

     Pravo na Covid dodatak nisu dobili ni korisnici nacionalne naknade za starije osobe. Prema prvotnim procjenama takvih osoba je oko 20 tisuća u Hrvat­skoj, iako je trenutni broj onih koji su ostvarili pravo tek oko 4.600. Jedan od razloga tako malog broja ostva­renih prava u odnosu na predviđene je i što je jedan od zahtjeva da osobe moraju imati IBAN, odnosno račun u banci. Tih 4.600 osoba koje primaju 800 kuna pomoći mjesečno neće vi­djeti Covid dodatak, kao ni preostalih predviđenih još 15-ak tisuća onih koji još nisu ostvarili pravo ni na nacional­nu naknadu, jer ne znaju za to svoje pravo zbog socijalne isključenosti, a nadležni nisu dovoljno poduzeli da ih informiraju.

Neznanje ili nebriga?

     A što tek reći za slučaj jednog posta­rijeg Trogiranina koji prima mirovinu isključivo iz jedne zapadnoeuropske zemlje. U lokalnom uredu HZMO-a su mu kazali da nema pravo na Covid dodatak, no na njegov upit ima li pravo na nacionalnu naknadu, s obzirom da mu inozemna mirovina iznosi samo 350 kuna, odgovoreno mu je da nema pravo na nacionalnu naknadu jer ima mirovinu. No, nisu ga uputili na op­ciju da obustavi isplatu mirovine iz inozemstva, čime će ostvariti pravo na nacionalnu naknadu, odnosno dobivati 800 kuna, umjesto samo 350. Neznanje ili nezainteresiranost službenika da mu pomognu, rezultat je isti – velika šteta za čovjeka koji je srećom kontaktirao SUH-a i saznao kako ipak može povećati svoj skromni mjesečni budžet.

     Puno je nebuloza u hrvatskom mi­rovinskom sustavu, a jedna od njih svakako je ustezanje zakonski utvrđene najniže mirovine u slučaju zaposlenja umirovljenika do pola radnog vremena. Diana Mirič s početka ovog teksta ima dvostruku kaznu, osim što je zaposlena do pola radnog vremena i zbog toga neće dobiti Covid dodatak, također je prije zaposlenja primala zakonom utvrđenu najnižu mirovinu, no sada joj se usteže te joj se priznaje samo dio određen prema stažu i plaći, dakle ispod zakonski propisanog minimuma, čime gubi nekoliko stotina kuna mjesečno. Za ne povjerovati…

Lista se nastavlja

     Nisu samo pojedinci koji nam se javljaju s takvim problemom. Nedav­no smo dobili i dopis jedne tvrtke iz Vinkovaca koja je zaposlila umirovlje­nika koji je primao najnižu mirovinu u iznosu od malo više od 2.800 kuna za preko 41 godinu staža, no zapo­slenjem mu je mirovina pala za preko 600 kuna te su ostali začuđeni takvim zakonskim rješenjem. Stali su u zaštitu svog postarijeg zaposlenika i zatražili zalaganje SUH-a da se to hitno pro­mijeni. No, problem je to na koji SUH dugo upozorava, te je je uvršten i u program rada Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, ali Mi­nistarstvu se ne žuri.

     I još nešto: u doba ekonomske kri­ze 2008. godine Vlada Jadranke Kosor uvela je tzv. dodatni doprinos za zdrav­stveno osiguranje, prema kojem do današnjeg dana umirovljenici koji imaju mirovine veće od hrvatske prosječne plaće moraju plaćati 3 posto poreza. Tako se primjerice stvori nebuloza da netko tko primi za kunu više prosječne neto plaće u prethodnoj godini kuna plaća više od 200 kuna doprinosa, jer se on računa na cijeli iznos mirovine, što je suludo. SUH-ov prijedlog je da se porez od 3% plaća samo na razliku iznad cenzusa prosječne neto plaće, ali Ministarstvo financija čak niti ne odgovara na opetovane dopise i ini­cijative. Prave se gluhi.

     Ali što je s onim umirovljenicima, poput bračnog para Račić iz Gospića, koji na papiru zajedno imaju osam tisuća kuna mirovine, ali im država oduzima tri četvrtine kako bi plaćali zaostatak alimentacije unucima, ili bračni par Kišur iz Sesveta koji je u sličnoj situaciji i još brojni djedovi i bake koji nam se javljaju, ali žele ostati anonimni kako javnost ne bi saznala za njihovu „sramotu”. Kišu- rovima, k tome, sin nije neodgovaran neplatiša, već je poginuo, ali moraju plaćati alimentaciju iako djeca primaju i mirovinu iza preminulog oca.

     Ovo su tek neki od problema i nebuloza koje smo nabrojali, a ima ih dakako još, ali o njima neki drugi put. I ovo je zasad previše negative u tako malo prostora.(Glas umirovljenika)

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?