Tragična smrt djevojčice je poraz svih nas a ne znak za početak borbe

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Tragična smrt 2,5-godišnje djevojčice iz Nove Gradiške još jednom je pokazala svu bijedu i beskrupuloznost jednog katastrofalnog sustava koji je već odavno toliko disfunkcionalan da se popraviti nikakvim smjenama ili na silu organiziranim sastancima nekih samozvanih „dušobrižnika“ sa političarima naprosto ne da. Ti na brzinu i na silu organizirani sastanci sa nekim udrugama ili inicijativama su isključivo u svrhu skretanja pozornosti sa pravog problema, a taj je da u Hrvatskoj malo toga funkcionira kako treba, a funkcionira tako jer je sustav preplavljen podobnima na doslovno svim razinama i pozicijama, posebno onima na kojima se donose neke odluke, uključujući i one o kojima ovise ničiji život.

Ako je bilo poznato da su roditelji tragično preminulog djeteta već bili poznati po nasilju u obitelji, a po svemu što znamo jesu, onda nitko normalan ne treba postavljati pitanje što je već odavno trebalo uraditi, već zašto nije, posebno ako su se već jednom odrekli svog djeteta koje je nakon toga smješteno kod udomitelja gdje je dobilo svu potrebnu pažnju.  Koliko čovjek treba biti inteligentan, koje to škole treba završiti da bi mu bilo jasno da se takvo dijete nakon što je godinu ili dvije proboravio kod udomitelja više ne treba vračati biološkim roditeljima, a ne treba jer to u stvarnosti i nisu roditelji već osobe koje roditelji nisu ni sposobni biti.  Oni koji su to trebali znati su vrlo je vjerojatno sve znali, i već odavno taj problem mogli i trebali riješiti, no očito to iz nekog razloga nisu uradili, pitanje je zašto. Ako je do službenika onda oni trebaju odgovarati i biti najstrože kažnjeni, a ako je radi loših ili nedovoljno jasnih Zakona koji reguliraju navedenu problematiku onda odmah treba mijenjati Zakone. Sve drugo je gubljenje vremena.  

Krene li se sada umjesto brze i efikasne akcije sa otklanjanjem uzroka tragedije sa osnivanjem nekih povjerenstava, komisija, stručnih grupa ili tome slično onda je jasno da se problem ne želi riješiti, možda i zato jer je cijeli sustav toliko kompromitiran nekompetentnim ljudima koji će sve uraditi da bi zadržali vlastite pozicije, a što je bolje no da se u tu svrhu osnivaju razna povjerenstva i komisije koje na koncu ništa neće primijeniti…… i tako do nekog novog slučaja u kojem će neko dijete stradati i kada će opet slična priča nekoliko dana puniti medijski prostor, i tako u još jedan novi krug,… koji naravno nema kraja.   

Sve dok se počnemo baviti uzrocima a ne posljedicama biti ćemo na žalost svjedoci tužnih i gotovo svakodnevnih tragičnih priča poput suicida branitelja, ovršenih građana, vršnjačkog nasilja, mobinga, pa do iživljavanja poput ovoga na jednoj maloj nedužnoj djevojčici pred kojom je bio cijeli život….. Nismo li i svi mi na neki način odgovorni, a možda i suučesnici u svim zločinima koji se događaju oko nas jer nismo ništa ili ne dovoljno toga poduzeli da se tako nešto ne događa.

Zakone donose političari, zar ne? Ako biramo loše političare ne trebamo od njih očekivati dobre Zakone….  

Milivoj Špika, BUZ

Je li vam javno cijepljenje političara vratilo povjerenje u cjepivo AstraZeneca?
Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?