Koliko je dobro biti umirovljenik u RH, zna svaki umirovljenik koji živi na ovim prostorima, a činjenica da smo i na dnu ljestvice po visini mirovina u Europi ne ide nam u prilog. Teško je uopće i dospjeti u mirovinu u našoj zemlji kada se stalno podiže dobna granica koja bi se sa sadašnjih 65 g. trebala podići na 67 godina. Koliko ljudi je uopće zdravo u toj dobi kada su „hrmblali“ cijeli svoj radni vijek za državu koja ih kasnije nagrađuje visinom mirovine od 600-2000 kn.
Nije i samo to problem, ljude koje također tek čeka mirovina, a rade u nekim zanimanjima kojima je benificiran radni staž, kako je najavio prijašnji ministar rada i mirovinskog sustava, Mirando Mrsić, davne 2014 g. da će se mnogim zanimanjima ukinuti taj status, a o tome će naravno odlučivati struka. Tako da nikome se ne piše više dobro u našoj državi. Glavno pitanje koje nas sve muči jest čemu ta podizanja dobne granice kad znamo neki prosječni životni vijek ljudi koji iznosi otprilike 70-74 godine. A u mirovinu koja je hiper mizerna se ulazi sa 65 tj. 67 godina, uskoro. I ono najvažnije kome i na koji način ostaju uplaćivanja u mirovinske stupove tokom radnog vijeka?
Svi znamo kome odlazi novac koji se uplaćivao za radnog vijeka, a to je država koja besramno troši novac, građana koji su preumorni, prestari da bi uopće se mogli izboriti za nešto više, nego moraju preživljavati sa mizernom mirovinom i tražiti razne pomoći od centara za socijalnu skrb i obraćati se sličnim ustanovama, koje ionako nije briga. Da bi osoba mogla iskoristiti sva uplaćivanja koja je redovno izvršavala tokom svojeg života trebala bi minimalno poživjeti 115-120 g. a to nikako nije slučaj.
Koliko ljudi ima uopće puni radni staž u RH?
Posljednji statistički podaci pokazali su da u našoj zemlji niti petina građana nema puni radni staž. Ministar rada i mirovinskog sustava izjavio je da oko 19% građana ustvari ima puni radni staž, te naravno da se po preporukama Europske komisije budu strože kažnjavali svi koji će prijevremeno u mirovinu, kao i da se ubrza izjednačavanje žena i muškaraca u dobi umirovljenja, a najavio je i veće izdatke, tj. uplaćivanja u drugi stup. I sve te reforme kako bi se mirovina ostala gotovo pa ista.
Stručnjak za mirovinski sustav s Ekonomskog fakulteta, Danijel Nestić smatra kako i nema neke prijeke potrebe za kompletnom reformom sustava, već i da su neke lagane preinake u pojedinim elementima ustvari dovoljne koje bi trebale uroditi povećanjem prosječnih, naglašavam prosječnih mirovina.
1., (dobar) 2., (loš) i 3. mirovinski stup (loš)
Uz prva dva stupa za kupnju mirnije budućnosti, kreiran je i 3. mirovinski dobrovoljni stup, koji bi trebao osigurati veća primanja u mirovini i izuzet je od oporezivanja, no koliko to ustvari ima novčanog povećanja po građanu koji uplaćuje sebi i treći mirovinski stup, u nadi za bolju budućnost govori činjenica da smo i dalje pretposljednji u Europi po visini mirovina. I naravno ukoliko shvatite da vam treći stup, možda nekim slučajem neće biti od koristi, RH će vam sa zadovoljstvom naplatiti naknadu da prestanete uplaćivati u dobrovoljni fond budućnosti.
Koliko je zapravo fantastičan 2. mirovinski stup kada je Matica umirovljenika upozorila na njegove negativnosti, a ne beneficije kako se isprva mislilo, i progovorila o njegovim slabostima, sa kojima se susreću današnji umirovljenici. Tražilo se i njegovo ukidanje, zbog više štete nego koristi, a napomenimo i činjenicu da je od 2002. g. na ovamo u drugi obvezni mirovinski stup uplaćeno oko 58 milijardi kuna, koje su kasnije lijepo raspoređene u privatne bankarske fondove. Za nadzor nad cjelokupnim poslovanjem fondova, zadužena je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, HANFA.
U taj 2. stup dužni su uplaćivati svi sukladno odredbama Zakona o obveznim mirovinskim fondovima, a svaki osiguranik ima pravo u roku od 6 mjeseci za prijavu u obvezni mirovinski fond, a nakon tog isteka, ukoliko niste to učinili za vas će to učiniti Regos. 5 % bruto plaće tako će biti raspoređeno po fondovima pod nadzorom HANFA-e.
