Perfidna je ta međuigra života i smrti.Toliko patnje čovjek nesmotreno stavlja na svoja ramena hineći autodestruktivno žrtvu.
New Age porukice u meni izazivaju akutnu Diarrheu ali ima nešto i u njima.
Možda bi bilo lakše veseliti se životu kada bi više gledali i slušali starije ljude.One koji su se života naživjeli.
Jučer sam proveo jedan dio dana slušajući priču 96godišnje žene. Nevjerojatno vitalna žena još nevjerojatnije vitalnoga uma. Iza onih brojnih bora vidjelo se lice jako lijepe žene a njene plave oči, iako stisnute od tereta godina, isijavale su nadnaravnom sigurnošću.Valjda čovjek takvu sigurnost stekne kada proživi određena iskustva. Ne znam. Slušao sam tu nevjerojatnu priču o Primorju za vrijeme kraljevine Jugoslavije, o NDH, Nijemcima, Talijanima, partizanima, Titu, prijeratnom školovanju i poslijeratnom Zagrebu no sav smisao priče se sveo na priču o njenom suprugu i njihovoj ljubavi.
Vjerojatno u vrijeme dok sam razgovarao s tom bakom umrla je jedna druga posebna baka. Zvao sam je “Debela baba” ali zato što je ona to tako htjela. Bila je najbolja prijateljica moje pokojne babe. Iako je dugo godina bila teško bolesna nisam nikada upoznao ženu takve mentalne snage i volje. Da je kojim slučajem rođena u SAD vjerojatno bi dr.Ruth bila medicinska sestra a Oprah vlasnica krojačkog salona. I koliko god ona shvaćala ljudski um i ponašanja,koliko god bila pronicljiva u procjeni ljudskih slabosti, njen život je u stvari bio satkan od ljubavi prema njenom Ljubanu. Ljuban je sada ostao sam.Taj starac-dijete više nikada neće vidjeti svoju Anu.Bojim se da će tuga vrlo brzo povući i njega tamo gdje se ide a nitko ne zna gdje.
Odlaze ljudi polako. Oni iz moga djetinjstva koje i dan danas traje. Neće više biti onog pitanja:”Jel’imas kakvu novu?”. Pitanja koje je bilo terapeutsko i koje je obuhvaćalo svaki moj osjećaj. Pitanje iza kojega nije slijedilo ništa jer je sve bilo jasno.
Jedino što ti na kraju ostane su iskustva i nečija iskustva dobivena na poklon.
Ne vjerujem ni u ono gore ni u ono dole, pa ipak se nadam da će moja Baba i Baba debela zajedno opet pričati satima na telefon i shvaćati sve ono čime se drugi boje baviti. Nadam se da ima negdje ta telefonska veza.
Dejan Šipov, Treća dob
