Tek 9 posto plastike se reciklira, evo koliko je završi u Jadranu

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

1930-ih i 40-ih godina započela je proizvodnja plastike, dok je masovna proizvodnja krenula 1950-ih godina. Govorimo, naime, o vrlo praktičnom materijalu; savitljivom, laganom i lako obradivom pa nije ni čudo da je vrlo brzo ušao u svakodnevnu upotrebu, pogotovo u Americi. U vrlo kratkom vremenu, proizvodnja plastike se nezamislivo povećala, tako da je 2015. iznosila vrtoglavih 269 milijuna tona. Glavni proizvođač plastičnih materijala je Kina (27,8%), zatim Europa (18,5%) i zemlje članice Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini ili NAFTA-e (18,5%). Većina sirovina za izradu plastike dolazi od fosilnih goriva; nafte, ugljena i plina, znači od neobnovljivih izvora koji zagađuju okoliš, ugrožavaju zdravlje ljudi i uzrokuju klimatske promjene. Sasvim dovoljno razloga da ih, bez obzira na namjenu, ostavimo pod zemljom.

Velika većina proizvedene plastike koristi se jednokratno, a najveći dio za pakiranje, tj. ambalažu. Plastični materijali traju jako, jako dugo i oni se zapravo nikad ne razgrade. Plastičnim predmetima trebaju stotine pa i tisuće godina da se raspadnu, a ni onda ne nestaju već prelaze u mikroplastiku. Zato je i više nego apsurdno što neke od njih, poput spomenute ambalaže, zatim žličica za miješanje kave ili štapića za uši, koristimo doslovno nekoliko sekundi i zatim bacamo.

Zbog masovne proizvodnje plastike za jednokratnu upotrebu, stvaraju se nezamislive količine otpada, koji nažalost vrlo često završi u morima i oceanima. Dosad je, u svijetu proizvedeno 8.300 milijuna tona nove plastike, a do 2015. velika većina toga , tj. 6.300 milijuna tona postala je otpad. Od tog otpada, čak 79% je završilo na odlagalištima, 12% je spaljeno, a samo 9% reciklirano. Plastika s odlagališta, zbog lošeg gospodarenja otpadom diljem svijeta, raznim vodenim tokovima dospijeva u mora i oceane. Tamo čini čak 60-80% svog morskog otpada od kojeg stradavaju životinje, bilo zaplitanjem, gušenjem ili zbog pothranjenosti (jer jedu plastiku misleći da je npr. meduza), a usitnjavanjem u mikro- i nanoplastiku dospijeva i u hranidbeni lanac ljudi. Recikliranje za koje možemo sa sigurnošću reći da je nužno, ne funkcionira ni približno dovoljno da se sanira značajan dio plastičnog otpada.

Mediteran, u koji spada i Jadransko more, već je jedno od najugroženijih područja što se tiče onečišćenja plastikom. Gustoća plastičnog otpada je jedan komad na svaka 4m², što ga svrstava uz bok s tzv. oceanskim vrtlozima plastike u svjetskim oceanima. Stanje je alarmantno, no rješenja postoje. Osim uvođenja veće odgovornosti proizvođača i korporacija za svoje proizvode,  ponovne upotrebe materijala i puno efikasnijeg recikliranja, najvažniji korak je da odbacimo bacanje kao svakodnevni stil života. 

Po direktivi o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, koje su dogovorene između tri glavne institucije EU-a još u prosincu, uvodi se zabrana određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu za sve zemlje članice od 2021.g. To se odnosi na proizvode, kao što su slamke, štapići za uši, pribor za jelo, tanjuri, spremnici za hranu, čaše, te štapići za pridržavanje balona, koji zajedno s izgubljenom opremom za ribolov čine 70 posto otpada na europskim obalama i u morima.

Zašto onda i dalje koristimo taj, toliko štetan materijal, za koji plaćamo tako visoku cijenu? Zašto uopće pristajemo na to? Kako pristajemo sudjelovati u uništenju okoliša, posebno našeg mora u koje godišnje dospijeva i do 12 milijuna tona plastičnog otpada? (Ne)kultura bacanja, normaliziranje i nametanje jednokratne upotrebe i uvjeravanjem cjelokupnog društva da je plastika jeftina, praktična i sigurna. Poštujmo prirodu, poštujmo život, poštujmo sebe. Zaslužujemo kvalitetu i trajne predmete koje ćemo koristiti puno puta i jednostavno uživati u njima.

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave
napovoljnija invalidska kolica

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?