Svaka istina je postala nacionalno “amoralna”

Otkada postoji ljudska vrsta čovjek je, kao jedina, u potrazi za srećom. Sreća je težnja svakog ljudskog bića no kako svako ljudsko biće s vremenom izgradi svoj ego tako se i ta potraga za srećom pretvara u traganje za načinima ispunjenja želja-hedonizam.

Na hedonizam se u većem dijelu povijesti gledalo afirmativnono često puta hedonizam prerasta u patološka stanja jer da bi ispunili svoje želje nerijetko to morate napraviti nauštrb drugoga.

Hedonizam nikada ne može stajati kao neka univerzalna vrlina no njegov negativan utjecaj ne može biti toliko izražen u nekim socijalno i ekonomski moćnijim društvima. Problem je kada hedonizam zagospodari onim manje moćnijim društvima.

Otprilike 4% populacije možemo smatrati psihopatološkim tipovima. Patološki tipovi imaju veliku prednost nad ostatkom populacije jer su spremni na mnoge stvari na koje običan čovjek ne bi računao. Prevare, laži, obmane, zločini. Na kraju krajeva kada patološko ponašanje postane ustaljeni okvir, “normalni” ljudi će ga vrlo brzo prihvatiti. O tome je pisao i klinički psiholog Andrew Lobaczewski u svome djelu “Politička ponerologija” kada se referirao na termin “austrijski govor”. Radi se o terminu koji opisuje logički diskurs. Između dva svjetska rata Austrija je postala izmučeno društvo-materijalno i mentalno. U svakodnevnoj komunikaciji ljudi su podsvjesno selekcionirali podatke koji su vodili do teških pitanja.Takva komunikacija dovela je do posve histeričnog intenziteta koji je stvarao refleksnu pretpostavku da govornik laže što je na kraju dovelo do toga da je iznošenje istine postalo amoralno i neprihvatljivo.

Upravo smo sličnog stanja kolektivne svijesti bili prošlih dana za vrijeme održavanja svjetskog prvenstva u nogometu. Društvo izmučeno korupcijom, nepotizmom, kriminalom, klijentelizmom preko noći je postalo deluzija male Utopije zbog uspjeha dvadesetak mladića koji stjecajem okolnosti dobro koriste donje ekstremitete. Uz egidu nacionalnog zajedništva stvara se isti onaj histerični intenzitet kao što se stvarao u Austriji između dva svjetska rata. Svaki istup koji je u sebi sadržavao bilo koji oblik racionalnosti bio bi sasječen u korijenu, čak i od ljudi različitih svjetonazora.  Svaka istina je postala nacionalno “amoralna”.

Normalno svako takvo patološko stanje savršena je prilika za društvene inženjere. U danima euforije i hedonizma, kada piva teče u potocima a nacionalne budnice izlaze čak i iz usta ljevičara, najlakše je provući one najteže političke odluke. Praktički neopaženo. Zato je normalno da mediji sveudilj još više potenciraju to stanje deluzije.

Nažalost svako patološko stanje izaziva teške posljedice ako ga se ne pokuša neutralizirati ili ukloniti.

Dejan Šipov, Treća dob.