Stres kod starijih radnika

Sa starenjem radne snage suočene su industrijske zemlje diljem svijeta. Posljedica je to produljenog životnog vijeka i pada stope nataliteta, te dolazi do starenja radne populacije.

U svom članku M. Bubaš, M. Milošević, B. Knežević, J. Mustajbegović na temelju dostupnih istraživanja prikazuju koje su karakteristike psihosocijalnih uvjeta rada starijih radnika u slijedećim aspektima: zadovoljstvo na radnom mjestu, percipirani zahtjevi radnog mjesta, kontrola rada, socijalna podrška na radnom mjestu, nesigurnost zaposlenja, te sukob posao-obitelj.

Dvije osobe rođene  na  isti  dan, istog mjeseca i iste godine koje imaju jednaku životnu  dob mogu  biti  različitog  psihofizičkog stanja, pa možemo reći da su one iste kronološke dobi, ali ne i biološke. No, upravo da se izbjegnu razilaženja u definiranju „starije dobi“, Svjetska zdravstvena organizacija uzima, kao točku razgraničenja između „mlađih“ i „starijih“ radnika, kronološku dob od 45 godina života.

Politika većine zemalja ide u smjeru održavanja  dosadašnje  dobi  odlaska  u  mirovinu  ili, pak, u nekim slučajevima, podizanja starosnog praga  za  umirovljenje.  Projekti  produljivanja radnog staža, odnosno podizanja starosnog praga za umirovljenje vezani su uglavnom uz žene, tako da se izjednači njihova dob prilikom umirovljenja s dobi umirovljenja muškaraca. Prema OECD-ovim podacima, od europskih zemalja takve projekte deklariraju Švicarska, Belgija, Njemačka, Velika Britanija, Grčka i Poljska.

Psiholozi već dugo raspravljaju o problemu odnosa između dobi radnika i njegovog samopouzdanja i zadovoljstva na poslu. Istraživanja pokazuju da je odnos između dobi i samopouzdanja na poslu takav da osobe koje počinju radi-ti karakterizira dobro samopouzdanje, kasnije se ono smanjuje, a nakon toga opet povećava. Glede zadovoljstva na radu, ono nakon 36. godine života raste zajedno s godinama, tako da u starijim dobnim skupinama doseže visoku razinu.

Puno teoretskih modela, ali i istraživanja prikazuju vezu između niske razine podrške s razinom stresa te smanjenim fizičkim i psihičkim zdravljem. Temeljem istraživanja na području 10 zemalja Europske unije saznajemo da, uzevši u obzir podršku poslodavca, nema povezanosti između dobi radnika i razine zabilježene podrške. Ako pak uzmemo u obzir podršku kolega, onda u cijelom ukupnom istraživanju starije medicinske sestre doživljavaju razinu ove podrške nižom.

Zahtjevi radnog mjesta su treća važna dimenzija socijalnog okružja rada koja utječe na razinu stresa radnika. Većina istraživanja ukazuje da, za razliku od mlađih dobnih skupina, stariji radnici smatraju svoje zahtjeve na radu nižima.

Važno je istaknuti da stariji radnici češće misle kako su zahtjevi radnog mjesta dobro usklađeni s njihovim sposobnostima. Među zemljama «stare» Europske unije spomenute razlike u dobnim skupinama najuočljivije su u Velikoj Britaniji i Španjolskoj, a nisu toliko izražene u Finskoj.

Veza između dobi i nesigurnosti posla ovisi o tome koji se aspekt nesigurnosti uzima u obzir, ali i koja se zemlja promatra. Ako se uzme u obzir zabrinutost pojedine osobe da može biti nezaposlena, onda se u pet zemalja bilježi negativna veza s dobi: stariji radnici brinu se manje. Ako se, pak, uzme u obzir zabrinutost o tome hoće li naći novi posao, ona raste zajedno s godinama u 6 od 10 zemalja.

Zanimljivi rezultati pokazali su se, također, kod drugog  izvora  stresa:  sukoba  posao  –  obitelj. Najveća razina tog izvora stresa zabilježena je u dobnoj skupini 30 – 35 godina života, a dalje se primjećuje njegov pad. Istraživanje pokazuje da su stariji radnici imali manje problema nego mlađi u usklađivanju posla s obiteljskim životom. Takav trend prisutan je u većini zemalja.

Otprilike polovica europskih radnika smatra da je stres česta pojava na njihovu radnom mjestu, a na stres otpada otprilike polovica svih izgubljenih radnih dana. Kao mnogi drugi problemi povezani sa psihičkim zdravljem, stres se često pogrešno tumači ili stigmatizira. Međutim ako ga se tumači kao organizacijski problem umjesto kao krivnja pojedinca, psihosocijalnim rizicima i stresom može se upravljati kao bilo kojim drugim rizicima za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu.