O STUDIJI
Multipla skleroza (MS) je kronična bolest CNS-a. ( centralni nervni sistem) uzrok MS nije poznat. Međutim, ovo je vrlo aktivno područje istraživanja. U MS-u, imunološki sustav napada mozak i kičmenu moždinu, uzrokujući područja oštećenje tkiva, ili lezije. Obično su lezije vidljive na MR. U nekim slučajevima lezije su”mirne”, što znači da ta osoba nije bila svjesna toga gdje je problem. U drugim slučajevima, lezije mogu izazvati:
- Neurološki deficit kao slabost ili obamrlost.
- Kao što znanstvenici ne razumiju uzrok MS,
- Lezije. Postoje li okidači za razvoj novih lezija?
- Prethodne studije sugerirale su da se MS lezije češće javljaju nakon nekog stresnog životnog događaja. To su pokazale i druge studije
- Osobe s MS-om imale su manje napada (također nazvanih egzacerbacije) kada su se dobro nosile sa stresom.
KAKO JE IZVEDENA STUDIJA?
Autori studije su pratili kako stres može pogoršati MS. Ova studija je bilo randomizirano kontrolirano ispitivanje.
Drugim riječima,autori su razdvojili osobe s MS u dvije skupine. Jednoj skupini nije dodijeljena mogućnost upravljanja stresom. U drugoj skupini, sudionici su koristili specifične terapije za upravljanje stresom. Autori su koristili ponavljanje MRI mozga, pažljivo tragajući za bilo kakve promjenema kod MS-a. Cilj ove studije je bio je prepoznati ulogu emocionalnog stresa na razvoj novih lezija kod MS-a.
Istraživanje je provedeno u nekoliko medicinskih centara.
Ukupno je bilo 121 sudionika. Svi pacijenti imali su aktivni MS. To znači da, iako svaka osoba je liječena od MS-a, još uvijek je Imala novu leziju koja se pojavila na MRI u godini prije nego što je pristupila studiji
Kao što je spomenuto, pacijenti su podijeljeni u 2 skupine. Jedna grupa primala bi terapiju upravljanja stresom. Druga skupina nije. Bile su to dvije skupine odabrane slučajno. Liječnici i medicinske sestre koji su promatrali i brinuli o pacjentima i činili procjenu pacijenata namjerno su ostali neupoznati sa rezultatatima randomizacije.
Drugim riječima, oni nisu znali (namjerno) dali je osoba je primala terapiju za upravljanje stresom ili ne.
To se čini čudnim, ali je vrlo važan dio randomizirano kliničko ispitivanje. Ako bi liječnici znajli da osoba koja je primala tretman, njihova opažanja bi mogla biti pristrana ovim znanjem. Mogli bi znati koja osoba dobiva bolji tretman. To ne znači da lažu, što sugerira da oni svjesno pokušavaju promijeniti rezultate. Utjecaj je u podsvijesti, ali i dalje može utjecati na rezultate (pristranost).
Ne znajući da li osoba dobiva nekakav tretman eliminiramo ovu moguću pristranost.
U terapijskoj skupini svaka je osoba imala 16 terapija, sesije tijekom 20-24 tjedna. Na tim sjednicama naučili su ih tehnikama upravljanja stresom prilagođenim pacijentima sa MS-om. Terapija se temeljila na modelu kognitivnog ponašanja i usredotočena je na upravljanje simptomima specifičnim za MS.
Pacijenti u obje skupine ponovili su MRI sken. Jedan je izvršen na početku (početaku studije). Nakon toga slijedi jos jedan MRI na ,nakon 48 tjedana. MRI skenovi su ocijenjeni za provjeru prisutnosti novih lezija na mozgu usporedbom sa starim MR-om Istražitelji su analizirali te podatke i pokusali odrediti jesu li pacijenti u tretiranoj skupini imali manje novih lezija mozga na MRI u 24-tjednom razdoblju tijekom terapije i u razdoblju od 24 tjedna nakon završene terapije u odnosu na skupinu u kojoj nisu primili terapiju.
Osim toga, pacijenti u obje skupine su odgovorili na nekoliko upitnika tijekom te studije.To je bilo potrebno kako bi se pratile “razine stresa” kod osobe tijekom studije.
U tretiranoj grupi, pitanja su omogućila autorima da procjenjuju razine stresa svake osobe na početku, nakon terapije, i opet nakon završetka terapije.
KAKVI SU REZULTATI?
Bilo je 121 ljudi prisutnih u studiji. Šezdeset bolesnika raspoređeno je u terapiji (tretmanu) i 61 bolesnik
dodijeljen je u skupini čekanja (kontrolna ili bez terapije).
U skupini koja je primala terapiju, manje pacijenata u usporedbi s tim grupa je na čekanju. U terapijskoj skupini 76,8% /69,5% ih je bilo bez novih lezija u usporedbi sa 54,7% / 42,7% iz skupine čekanja. U 24 tjedna nakon tretmana (terapije), razlika nije bila velika , sa 60,6% koji nemaju novih lezija 43% (u skupini bez liječenja).
