Iako Stranka umirovljenika na čelu s Lazarom Grujićem podržava štrajk prosvjetara, kritika ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak je jednostavno – neizbježna, smatraju. Stranka skreće pozornost na ministricu Divjak koja je, prema njihovom mišljenju, izgubila kontakt s učiteljima, opteretila ih poslovima koje se jednostavno ne može nazvati potrebnima te kako je zanemarila stanje u školama. Također su se dotakli i situacije s učiteljima uspoređujući ih s odgajateljima u predškolskim ustanovama.
Uz aktualnu problematiku plaća i koeficijenata za koje se prosvjetni radnici bore, na površinu su isplivali i mnogobrojni drugi problemi koji se pojavljuju u obrazovnom sustavu. Primjerice, tjedna norma odnosno satnica koja iznosi 28 školskih sati prema pedagoškom standardu. Normativna satnica u potpunosti pobija varijacije poput veličine razreda ili pak sastava učenika. S druge strane pak problematičan je potpuni nedostatak gradacije profesora i učitelja prema rezultatima rada ili rezultata učenika na važnim provjerama znanja kao što su državna matura, školska natjecanja te postignuća na izvannastavnim aktivnostima.
Učenicima pak nezadovoljstvo stvaraju sve veće obaveze i količina rada koji moraju obavljati kod kuće kao i sve većom količinom nastavnog gradiva koje također moraju savladavati kod kuće.
Teško je uspoređivati posao učitelja i profesora sa onim predškolskih odgajatelja, no sasvim je lako primjetiti kako je za oba zvanja potrebno ista razina obrazovanja, kao što je i vrlo jasna činjenica kako je s posao djecom predškolske dobi izuzetno zahtjevan i iscrpan.
Stoga je vrlo jasno otvoreno pitanje ministrici Divjak zašto je većinu svog fokusa usmjerila samo u provedbu škole za život, a pritom uspjela i izgubiti kontakt sa učiteljima koji bi trebali provesti „njenu“ reformu bez potrebnog edukacijskog tranzicijskog perioda. Same posljedice su više nego primjetne na učenicima koji se pomakli sa pozicije reformnog subjekta na poziciju objekta reforme.
