Trenutak povratak najmlađih učenika u škole, barem onih kojima roditelji to dozvole, sve se više približava. Odlukom Nacionalnog stožera, škole i vrtići, uz posebne mjere, nastavljaju s radom 11. svibnja. Prema preporuci, samo bi dio djece trebao fizički biti na nastavi – njih devetero u učionici. Ostali će nastavu i dalje moći pratiti od kuće. Djeca u Zagrebu osim s ograničenjima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo suočena su i s dvojbenom sigurnošću školskih zgrada u koje bi se trebala vratiti. U neke škole djeca ni ne mogu jer su uništene u potresu.
RODITELJI SU ZBUNJENI, UČITELJI NEGODUJU
Roditelji su ovom odlukom zbunjeni, a učitelji i njihovi sindikalni predstavnici nezadovoljni. Kako će uopće takva polovična nastava izgledati? Što će biti s onom djecom koja će željeti u školu, ali zbog preporučenih ograničenja neće smjeti? Kako će se to reflektirati na ocjene? Je li to ono što hrvatski Ustav opisuje kao obrazovanje koje je u Hrvatskoj dostupno svakome, pod jednakim uvjetima i u skladu s njegovim sposobnostima?
Ta pitanja postavili smo uglednim hrvatskim ustavnim stručnjacima, profesorima ustavnog prava od kojih su neki i sami roditelji te će za nekoliko dana biti u poziciji odlučivati hoće li poslati svoje dijete u školu ili ne.
PANDEMIJA JE TEST ZA SVAKU DRŽAVU
Da se ovdje doista postavlja niz pitanja u kontekstu zaštite dječjih prava, smatra Anita Blagojević, izvanredna profesorica s Katedre ustavnih i političkih znanosti Pravnog fakulteta u Osijeku. Svjesna je, naime, koliko neupitnih rizika sa sobom nosi donošenje ove mjere.
Općenito se može reći kako pandemija uzrokovana virusom Covid-19 ne samo kod nas, nego i u nizu drugih zemalja pogođenih virusom, predstavlja pravi test za države, odnosno vlasti u kontekstu provođenja mjera ograničavanja ljudskih prava. Tu mislim na pravo na zdravlje, preko slobode kretanja, pravo na privatnost ili pravo na mirno okupljanje, do prava na obrazovanje”, ističe uvodno profesorica Blagojević.
“Želim jasno istaknuti kako bi upravo područje prava na obrazovanje i zaštite dječjih prava trebalo biti prioritet broj jedan za svaku vlast. To podrazumijeva zaštitu najboljeg interesa djeteta, odnosno zaštitu koju djeca imaju i temeljem Ustava, i temeljem međunarodnih dokumenata, poglavito Konvencije o pravima djeteta, te temeljem niza zakona, i u redovnim, a pogotovo u izvanrednim okolnostima. Nažalost, smatram kako je cjelokupna situacija u kontekstu provedbe prava na obrazovanje od trenutka početka odvijanja nastave na daljinu do donošenja odluke HZJZ-a o povratku dijela djece u dječje vrtiće i škole, ustavnopravno problematična”, primjećuje.
JE LI I ONLINE NASTAVA NEPRAVEDNA?
Zatim nam i vrlo detaljno objašnjava svoj stav o tome što drži upravnopravno problematičnim oko odluke da se dio djece, i to pod određenim uvjetima, vrati na nastavu. “Čak i ako se možemo složiti oko toga da provođenje nastave na daljinu nije rezultiralo neravnopravnim položajem djece, primjerice u pogledu korištenja informatičke tehnologije ili socio-ekonomskog statusa, otvaranje dječjih vrtića i nižih razreda osnovne škole otvara Pandorinu kutiju novih problema, od kojih su neka prilično ustavnopravno dvojbena.
Tu, prije svega, mislim na ostvarivanje prava na jednako obrazovanje. Možemo li govoriti o jednakom obrazovanju kada će neki, a presumpcija je da će se raditi o manjini, ići doista u školu, dok će neki, a moguće je da će to biti većina, i dalje nastaviti obrazovati se na daljinu?”, pita profesorica Blagojević.
NIŽI RAZREDI IDU U ŠKOLU. A VIŠI?
Odmah nastavlja i s idućim pitanjima koje smatra problematičnima u kontekstu najavljenog povratka dijela djece u škole. “Možemo li govoriti o jednakom obrazovanju kada će učenici nižih razreda osnovne škole ići u školu, dok učenici viših razreda neće, odnosno i dalje će se obrazovati na daljinu? Možemo li govoriti o jednakom obrazovanju kada će dio učenika dobiti ocjene na redovnom satu u učionici, dok će dio biti ocijenjen samo na temelju pisanih uradaka? Hoće li u oba slučaja ishodi učenja i dobivene ocjene imati jednaku vrijednost?”, apostrofira profesorica s Pravnog fakulteta u Osijeku.
Prema njezinom mišljenju tu se nameće i pitanje je li najbolji interes djeteta, što ga štite Ustav i međunarodni dokumenti, doista zaštićen ako odlazak u školu u uvjetima pandemije predstavlja ne samo rizik za tjelesno, nego i mentalno zdravlje djeteta. “Ako svemu ovome dodamo činjenicu da nisu svi roditelji doista u stanju donijeti stručnu procjenu rizika i preuzeti na sebe odgovornost za sigurnost djeteta, dolazimo do zaključka da je ili trebalo otvoriti škole za sve, ili se nastava trebala održavati i dalje na daljinu do završetka nastavne godine. Smatram kako je potonje rješenje jedino ispravno rješenje u trenutnoj situaciji”, zaključuje izvanredna profesorica Anita Blagojević.
PREPORUKE SU SAMO PREPORUKE?
Predstojnica katedre za ustavno Pravnog fakulteta u Rijeci profesorica Sanja Barić ne ocjenjuje odluku stožera uz mjere epidemiologa o povratku dijela djece na nastavu posebno ustavnopravno problematičnom. I nju smo pitali ugrožava li se djeci ustavno pravo na jednako obrazovanje.
“Pravo na obrazovanje spada u ona prava iz Ustava čija je utuživost, u slučaju da ih se krši, nešto slabija. To je u rangu s gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima”, uvodno nam govori profesorica Barić te nastavlja s konkretnim primjerom hrvatskog načina organiziranja nastave. “To što je u preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo navedeno da bi u razredu uz učiteljicu trebalo biti maksimalno devetero djece nije strogo propisano. Odnosno, ne radi se o zabrani, već o preporuci”, primjećuje profesorica Barić.
“Ako to gledamo šire, budući da nema jasne zabrane, nema ni jasne povrede Ustava. Međutim, tek će se kroz posljedice vidjeti je li doista došlo do povrede”, najavljuje profesorica Barić dodajući kako svaka država u ovom trenutku, u kojem smo se svi našli u potpuno nepoznatoj situaciji, čini ono što je u njezinoj moći. “Razumijem i djecu i roditelje i učitelje koji su zabrinuti, no te zabrinutosti izlaze iz okvira ustavnog prava”, govori nam dalje profesorica Barić.
KRŠI LI SE IPAK HRVATSKI USTAV?
No, profesorica Barić ipak vidi jednu ustavnopravnu dimenziju u ovom slučaju. “Ustavno pravo moglo bi nam dati odgovore je li ove mjere mogao uopće donijeti stožer ili neko šire tijelo te mogu li mjere biti jednostrane ili je o njima trebalo provesti šire savjetovanje.
Ipak, ovo je krizna situacija koja je manje mjesto za ustavno pravo, a više za političke poteze. Ovo je situacija kakve ranije nije bilo i moramo joj pristupati u dobroj vjeri jedni prema drugima, te prema onima koji pokušavaju nešto osmisliti. U konačnici, oni u svemu nemaju nikakve skrivene koristi, već rade u korist sustava”, komentira dalje profesorica Barić koja ipak na kraju priznaje kako će biti konkretnih posljedica zbog ovakvog održavanja nastave jer neće sva djeca imati jednako obrazovanje.
JASNO JE ŠTO OVIME ŽELI VLADA RH
Hoće li djeci biti povrijeđeno pravo na jednako obrazovanje, s obzirom da će neki ići na nastavu u škole, a neki će nastaviti pratiti nastavu od kuće, pitali smo i Đorđa Gardaševića, docenta s Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. “Ustav jasno propisuje da je u Hrvatskoj obrazovanje svakomu dostupno pod jednakim uvjetima te u skladu s njegovim sposobnostima. S druge strane, svakako je jasno da nastava uživo i nastava na daljinu nisu isto, i to u pogledu kvalitete nastave, socijalizacije učenika itd. Ovdje se radi i o klasifikaciji đaka ovisno o dobi – razrednoj nastavi s jedne i višim razredima s druge strane.
