Demencija je pojam koji označava prvenstveno oštećenje pamćenja, a potom i drugih intelektualnih sposobnosti i osobnosti.
Demencije su bolesti koje se većinom javljaju kod starijih ljudi, a s obzirom da se radi o ljudima koji nisu radno (a često niti intelektualno) aktivni, početni simptomi mogu biti i nezamijećeni. Oboljela osoba rijetko primjećuje svoja sve veća ograničenja ili ih pak negira. S druge strane, okolina ih zamjenjuje s dobroćudnom staračkom zaboravljivosti, a postoji uvriježeno i pogrešno mišljenje da su intelektualno propadanje i sve veća ovisnost o okolini normalne posljedice starenja. Takve osobe liječniku dolaze (ili ih dovode) tek kada se jave smetnje ponašanja, agresivnost, sklonost lutanju i noćni nemir.
Prema nekim procjenama diljem svijeta 47,5 milijuna ljudi boluje od demencije te se jedan novi slučaj demencije dijagnosticira svake 4 sekunde. Zbog povećanja broja oboljelih Svjetska zdravstvena organizacija demencije je proglasila javnozdravstvenim prioritetom. Naime, razlog ovako velike pojave demencije je vjerovanje da se pojava ovog stanja povećava s godinama, te starenjem opće populacije broj oboljelih eksponencijalno raste. Iako, demencija koja se često, ali sasvim krivo naziva “senilnost” ili “senilna demencija” uglavnom pogađa starije ljude ona nikako nije normalan dio starenja.
Može li se demencija liječiti?
Ova bolest nastaje oštećenjem moždanih stanica, te ometa njihovu sposobnost da međusobno komuniciraju, tada se javljaju problemi sa mišljenjem, ponašanjem i osjećajima. Mozak je sastavljen od mnogo različitih regija, od kojih je svaka odgovorna za različite funkcije (na primjer, pamćenje, prosuđivanje i kretanje), kada su stanice u određenoj regiji oštećene, ta regija mozga ne može normalno obavljati svoje funkcije.
Do demencije vodi proces odumiranja neurona, progresivnog gubitka funkcije i strukture neurona kojeg nazivamo neurodegeneracija. U ovu skupinu bolesti koje pogađaju živčane stanice ubrajamo Alzheimerovu bolest, frontemporalnu demenciju, demenciju u Parkinsonovoj bolesti, demencije s Lewy-jevim tjelešcima i druge bolesti. Demenciju u najvećem broju izaziva Alzheimerova bolest koja čini čak 60-80% svih slučajeva.
Međutim, osim bolesti mozga i druga stanja koja mogu uzrokovati simptome demencije, kao što su problemisa štitnjačom i nedostatak nekih vitamina. Demencija može biti uzrokovana ozljedom mozga, osobito ako se ozljede ponavljaju, tumorom mozga ali i vaskularnim uzrocima. Vaskularna demencija rezultat je propadanja moždanih stanica uzrokovanih cerebrovaskularnom bolešću, koja se dogodi uslijed moždanog udara. To sprečava normalan protok krvi, ne dopuštajući dovod kisika do moždanih stanica. Određeni lijekovi i alkoholizam također mogu uzrokovati kognitivne smetnje.
Pad kognitivnih sposobnosti obično najviše pogađa pamćenje događaja ali mogu biti zahvaćene sve druge funkcije. Karakterističan je gubitak pamćenja za nedavne događaje zbog čega oboljeli učestalo postavlja istih pitanja. Osim problema s pamćenjem javljaju se i poteškoće u komunikaciji, oboljeli traže riječi pri govoru, gube temu razgovora i otežano imenuju predmete. Također mogu biti dezorijentirani u vremenu i prostoru te ne znaju koja je godina i mogu se izgubiti u poznatom prostoru, naprimjer pri odlasku u dućan. Osim kognitivnih sposobnosti pogođeni su i ponašanje i raspoloženje. Promjene raspoloženja se javljaju u vidu naglih neobjašnjivih promjene, razdražljivosti, gubitak inicijative u vidu pokazivanje manje interesa za započinjanje nečega ili odlazak negdje.
ALZHEIMEROVA DEMENCIJA – SIMPTOMI NAPREDOVANJA BOLESTI
Pad kognitivnih sposobnosti je izrazito ozbiljan te narušava svakodnevni život i funkcioniranje oboljelim osobama. Funkcije koje su pogođene su vođenje vlastitih financija, zbog čega oboljela osoba može imati probleme s plaćanjem računa, planiranje i priprema obroka, snalaženje u prostoru, oblačenje, higijena, javljanje na telefon, obavljanje kućanskih djelatnosti, te ostalim svakodnevnim obvezama.
Većina demencija je progresivne naravi, što znači da simptomi počinju polako i postupno se pogoršavaju. Napredovanje demencije se može pratiti kroz nekoliko stadija. Napredovanje demencije možemo grubo podijeliti u četiri stadija:
Blagi kognitivni poremećaj: karakteriziran zaboravljivošću. Javlja se kod velikog broja ljudi koji stare, no, samo kod nekih napreduje do demencije.
Blaga demencija: javljaju se kognitivne smetnje koje utječu na svakodnevni život, kao što su gubitak pamćenja, zbunjenost, promjene ličnosti, gubljenje i poteškoće u planiranju i izvršavanju zadataka te osobe u ovoj fazi više nisu samostalne.
Umjerena demencija: svakodnevni život postaje izazovniji, osoba je sve manje samostalna, simptomi su vrlo slični blagoj demenciji, ali pojačani. Oboljeli će vjerojatno trebati pomoć i kod najosnovnijih potreba, kao što su oblačenje i osobna higijena. Kod ovog stadija bolesti javljaju se značajne promjene u osobnosti, oboljeli postaju sumnjivi ili uznemireni bez ikakvog povoda. Dolazi i do poremećaja spavanja.
Teška demencija: u ovoj fazi simptomi vrlo izraženi. Dolazi do gubitka sposobnosti komuniciranja i oboljeli će možda trebati 24 satnu njegu. Jednostavni zadaci kao i sjedenje i držanja glave gore, postaju nemogući. Oboljela osoba može izgubiti i kontrolu nad mokraćnim mjehurom.
Demencija se može dijagnosticirati s vrlo visokom razinom sigurnosti, iako je teže odrediti točnu vrstu demencije jer se simptomi i promjene mozga različitih demencija mogu preklapati. U slučajevima kada se bolesnici javljaju u kasnijim fazama bolesti liječnik može dijagnosticirati “demenciju” ali ne i odrediti vrstu.
Na faktore rizika za demenciju, poput dobi i genetike, ne možemo utjecati, no, istraživanja sugeriraju da zdrav načina života, uključujući zdravu prehranu, redovito vježbanje i kognitivnu stimulaciju, može umanjiti rizik od kognitivnog pada i demencije.
Liječenje demencije ovisi o njezinu uzroku. U slučaju većine progresivnih demencija, uključujući Alzheimerovu bolest, ne postoji lijek koji može dovesti do izlječenja, već samo lijekovi koji usporavaju napredovanje bolesti. Lijekovi koji koriste u liječenju demencije nazivaju se antidementivi te mogu samo privremeno poboljšati simptome, ali ne i dovesti do izlječenja.
Bez obzira na to što je većina demencija ireverzibilna i progresivna, nužno je što ranije postaviti pravu dijagnozu bolesti i, kada je to moguće, na vrijeme započeti liječenje, jer pravovremeno liječenje popravlja kvalitetu života kako oboljelog, tako i bliskih osoba u blizini oboljelog.
