Proljeće, prvosvibanjski grah, prosvjedi…i muke po modi…
Sunčan dan i besplatan grah konačno su iza nas. Konačno, velim, jer niti su radnici prosvjedovali (kome je više do prosvjeda?), niti je grah bio besplatan. Sve su to radnici (koji ne prosvjeduju!) platili iz svog džepa kroz poreze i prireze s malom razlikom…jeli su jučer ipak i oni potrebiti. 🙂
Slio se za Praznik rada ogroman broj ljudi na livade, na obele rijeka, na terase društvenih domova, u gorice i na more na zasluženi slobodni dan (oni sretniji na zaslužena “samo” 4 slobodna dana). I ne, ne želim danas napisati ništa negativno iako smo svjedoci da su čitaniji tekstovi negativnoh konotacija. Moje malo (neznanstveno) istraživanje zorno je to pokazalo. Naime, velik broj ljudi sve je manje zadovoljan načinom na koji živi pa kad se nađe netko “hrabar” da pljuce na potencijalnog krivca, zakon krda odradi svoje. Jednom ću se više time pozabaviti. Dakle, red graha (red govora) red pive…a za sretnije, red vratine s roštija, red gemišta, red janjetine s ražnja (i bez govora ? )
Postajem sve sličnija političarima. Uvod mi se razvuče unedogled, a zapravo sam htjela samo malo o modi. ?
Dođu žene u “nekakve” godine (zgodan eufemizam ? ) no potreba za dotjerivanjem ostaje ne promijenjena. Ne obilazim trgovine samo da bih samo razgledala, nemam za to vremena, ali kad nakon proljetnog pospremanja ormara i odvajanja stvari koje više neću nositi ti ormari zjape poluprazni, vrijeme je da se uputim u kupnju.
I eto me!
Još uvijek volim nositi hlače, udobne su, nosive u svakoj prilici, uz visoku ili nisku petu i uz bijelu košulju uvijek djeluju elegantno. Prva trgovina, druga…treća…peta…od ne baš mirišljavih kabina za isprobavanje odjeće već mi je pomalo dosta. Tko je ono rekao ja je shooping zadovoljstvo? ?
Nakon dva sata, već bolnih nogu i s fitiljem neposredno pred eksploziju, uz šalicu kave rekapituliram viđeno. Uglavnom, doista želim hlače koje neću morati oblačiti žlicom za obuvanje, a puna mi je kapa i rupa, cirkona i cvjetića! Nikad nisam mislila da ću to izreći ili napisati, ali uz toliko modnih stručnjaka ni jedan da se sjeti dnevne odjeće za žene u “nekim” godinama. Tiranija mode za mlade u varaždinskim trgovinama upravo je poprimila ogromne razmjere. Nije problem, još uvijek stanem u manje konfekcijske brojeve no nekako mi je pomalo nespretno u centru grada sresti mlađahnu osobu u istom modelu. Ne zna se tko koga čudnije gleda…ona mene ili ja nju. ?
Hoću normalne hlače, hoću klasične traperice!
Odustala sam od hlača i prešla na cipele. Točnije, štikle! Hrabro je nositi štikle po varaždinskim ulicama ? ? ….peta je garantirano unišetena već nakom prvog nošenja, ali tko bi odolio? ?
Nisam našla ono što sam tražila, ali tu situacija u mom ormaru nije tako alarmantna.
Potraga za par komada neophodne dnevne odjeće po varaždinskim trgovinama završila je fijaskom, no nije to tako strašno…još mi ostaje sajam četvrtkom. Kad god zakažu trgovine, sajam mi popravi raspoloženje.
Znam da se nekima sad diže kosa na glavi. “Sajam!? Fuuuj!” ?
Reći ću samo da nije problem u sajmu nego u glavama…jer netko nosi Diora kao da je odjevni predmet kupio na sajmu dok neki stvar kupljenu na sajmu nose kao da ju je dizajnirao sam Dior. ?
Vaša Ena, Treća dob
