Bijele golubice tete Ane i ove su godine poletjele prema čitavom svijetu. Od Stona pa do daleke Australije, Novog Zelanda i Amerike. Sedamdesettrogodišnja Stonjanka Ane-Ančica Šerlija gotovo čitav život izrađuje prava mala umjetnička djela od smokvine srčike, koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Korizma, odnosno Cvjetnica, pa kasnije i Uskrs, nezamislivi su bez bijelih golubica, koje se skupa s maslinovim grančicama i pomicom nose na blagoslov u crkvu.
To je stari pelješki običaj koji među rijetkima njeguje upravo Ančica.
Za izraditi jednu minijaturnu golubicu treba puno strpljenja i nadasve volje, a toga njoj ne nedostaje. Premda je prevalila sedamdeset godišta, od golubica ne odustaje. Dapače, radit će ih dok god bude mogla, a ove korizme ih je napravila više od 400.
– Ma što ću vam reć. U mene je to serijska proizvodnja. Izrada golubica je moja obiteljska tradicija. Uglavnom ih radim noću jer po danu nemam vremena, imam koze i bavim se kamenicama, a navečer, umjesto da gledam televiziju, izrađujem golubice – kaže Ančica, koju je ovom poslu kao malu djevojčicu naučio pokojni dundo. On je u Stonu izrađivao golubice pa je zato i dobio nadimak Tica.
Prirodni alat
– Koliko znam, golubice se još izrađuju u Trpnju, Orebiću, Putnikovićima i Vignju, a i jedna moja prijateljica koja se udala u Zadar nastavila je ovu našu tradiciju – govori nam Ančica pokazujući smokvine grane koje će njezine vrijedne ruke pretvoriti u bijele golubice.
A za napraviti golubicu, uz entuzijazam i volju, treba i dosta znanja jer je gotovo najvažnije odabrati ravnu granu od smokve. I to ne bilo koje smokve, nego divlje, koja daje puno izbojaka. Pitoma smokva nije pogodna za izradu. Dok u brdu čuva koze i siječe im grm, teta Ančica krajičkom oka traži kakvu divlju smokvu od koje bi, kada dođe vrijeme, mogla napraviti golubice.
– Zapamtim gdje sam vidjela tu smokvu i kada dođe korizma, s nje uzimam grane. Ali treba voditi računa da se stablo obnovi i za dogodine pa režem pri zemlji, jer smokvu treba “asestiti” da bi imala mladica – otkriva nam Ančica.
To je ujedno i početak izrade stonskih golubica.
Grane zatim usitni na više manjih komada iz kojih je potrebno izvaditi bijelu srčiku. Veći komadi su veće golubice, a manji su one tek izležene, kazuje kroz smijeh naša sugovornica.
I tu leži velika zagonetka stonskih golubica. Kako iz komada smokve izvući bijelu nit a da ne pukne i da ostane u komadu. Sve se mora raditi oprezno i neće svaki put uspjeti, ali teta Ančica od deset puta uspije devet, jer njezine vješte i mirne ruke rijetko mogu faliti dok rade golubicu.
Uvelike joj pomažu štapić i grana šipka koje drži pripremljene u snopiću. Zapravo to je i glavni “prirodni alat”. Naime, tim štapićima ona izdubi srčiku, ali tajna je u tome da debljina štapića mora odgovarati debljini srčike. I vještim potezom ruke, teta Ančica doslovno istiskuje bijelu nit iz grane smokve. Nešto slično niti žvakaće gume.
Zatim se te niti potope u vodu kako bi bile elastičnije i postupak “motanja” golubica može početi.
– Jedan dan istiskam srčike iz grana, a drugi dan radim golubice. Ne potapam svu srčiku u vodu, nego onoliko koliko mogu taj put napraviti jer ako u vodi ostane za drugi dan, onda propadne i mora se baciti – kaže nam teta Ančica.
A navlažena smokvina srčika idealan je i podatan materijal za oblikovanje.
Za jednu golubicu potrebna su tri komada srčike. Jedan je za glavu i rep, drugi za krila, a treći je za povezivanje.
I posao može početi. Uz veliku volju i ljubav prema ovom starom stonskom običaju, potrebna je i mirna ruka. A naša sugovornica je upravo to postigla kroz desetljeća izrade malenih bijelih golubica.
Oko za detalje
I tako vrijedne težačke ruke tete Ančice spretnim okretima vežu bijele niti smokvine srčike u bijelu golubicu, simbol mira i ljubavi. Ona pazi na svaki detalj, škaricama rezbari perje, a flomasterima crta kljun i oči, dodaje i žičicu za pričvršćivanje.prenosi
Važno je da se golubica osuši, tek tada je zahtjevan posao izrade ove unikatne minijature dovršen. I nakon nekoliko minuta stonska golubica tete Ančice spremna je za poletjeti.
Ančica Šerlija je u svom životu izradila više od trideset tisuća golubica, koje su poletjele po čitavom svijetu noseći poruku mira i ljubavi. Njoj je preduskrsno vrijeme nezamislivo bez smokvinih grana i bijelih golubica, koje dijeli rodbini i prijateljima.
– Zna mi se dogoditi da sve razdijelim pa onda čitavu noć pred Cvjetnicu pravim nove. Nije mi to teško. Sretna sam kad moje golubice dođu u ruke onome tko će ih čuvati i voljeti – otkriva nam teta Ančica.
