PRAVNA ZAŠTITA STARIJIH OSOBA: ZAŠTO NAM JE POTREBNA KONVENCIJA UN-A O PRAVIMA STARIJIH OSOBA?

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

 

Starenje stanovništva najznačajniji je demografski trend u Hrvatskoj i u svijetu, koji sa sobom nosi brojne posljedice. U svom radu na poziv Zaklade  za znanost autori Doc. dr. sc. Sunčana Roksandić Vidlička docentica Pravnog  fakulteta  Sveučilišta  u  Zagrebu, i student Stjepan Šikoronja ukazuju na brojne nelogičnosti koje vladaju u području međunarodno priznatih ljudskih prava. Naime autori ovog rada posebnu pažnju su posvetili problemu u Republici Hrvatskoj koji se odnosi na relevantne presude Europskog suda za ljudska prava u izlaganju glavnih problema s kojima se susreću starije osobe, a pogotovo one s duševnim smetnjama.

Unatoč  ponovljenim  zahtjevima za donošenje konvencije starijih osoba,  starije  osobe  i  dalje  čekaju  svoju  Konvenciju.  Zaštita  prava  i interesa starijih osoba dosad nije u dovoljnoj mjeri prepoznata niti od strane kreatora politika niti od strane pravne zajednice, i to ne samo u Republici Hrvatskoj, nego i širom svijeta.

Kako je starenje ponajprije  biološki  proces  koji  donosi  puno  veću  učestalost zdravstvenih problema, kako fizičkih tako i psihičkih. Međutim, pogrešno bi bilo izjednačiti  stariju  dob,  koju  je  već  samu  po  sebi  teško  definirati,  s  razdobljem kada  započinje  veće  narušavanje  zdravlja. To  jasno  ističe  i  Svjetska zdravstvena  organizacija  kada  navodi da  je  bitno  razlikovati  kronološku  dob  i postojanje funkcionalne sposobnosti svake individue. Nedvojbeno je, ipak, kako se određene bolesti, npr. duševne smetnje, pojavljuju češće u starijih osoba, što ih u tom slučaju čini dvostruko ranjivima, odnosno ranjivima po dvije osnove – zbog dobi i zdravstvenog stanja. Također treba istaknuti kako se, kada se govori o pojačanoj pravnoj  zaštiti  starijih  osoba,  mora  voditi  računa  i  o  psihološkom  i  društvenom aspektu starenja koji zahtijeva od država pozitivno djelovanje – provedbu društvenih programa  za  poboljšanje  kvalitete  života  starijih  osoba.  Starije  stanovništvo  ipak dovodi i do povećanih i specifičnih potreba za dugotrajnom (zdravstvenom) njegom, pogotovo kod starijih osoba s duševnim ili fizičkim smetnjama. Tržište je već počelo reagirati na navedene činjenice. Dakle, proces starenja stanovništva zahtijeva primjeren pravni odgovor i na regionalnoj i na globalnoj razini, a koji dosad nije donesen ili je donesen, ali nije široko prihvaćen.

Međunarodna zajednica, bez obzira na glasove skeptika, počinje prepoznavati potrebu  zaštite  starijih  osoba,  kao  jedne  od  ranjivih  skupina  društva,  jednom sveobuhvatnom  konvencijom  na  međunarodnoj  razini,  prije  svega  kroz  rad  UN-ove Radne skupine o starenju. Nakon izrade prijedloga konvencije, a koji bi kao podlogu trebao imati rješenja iz Interameričke konvencije, Protokola Afričke unije i  Europske  socijalne  povelje,  međunarodna  zajednica  treba  osigurati  njezinu  što širu prihvaćenost, kako bi starijim osobama napokon bila jasno definirana i priznata njihova  specifična  prava.  Cilj  je  to  s  čijim  ostvarenjem  svijet  već  uvelike  kasni. Svakako bi kao dodatan uzor trebala poslužiti i Konvencija o pravima osobama s invaliditetom koja je „zaokret s medicinskog modela invalidnosti u model temeljen na  ljudskim  pravima“.

Policija, državno odvjetništvo i civilne udruge već neko vrijeme upozoravaju o stalnom porastu broja nasilja, prijevara, imovinskopravnih delikata nad starijim osobama, zlouporaba vlasništva i punomoći, zlouporaba ugovora o dosmrtnom /doživotnom uzdržavanju itd. Također upozorava se na nedostatak kadrova na terenu, u prvom redu patronažnih sestara i socijalnih radnika koji bi u slučajevima zlostavljanja i zanemarivanja starijih ljudi mogli reagirati.

 

 

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?