U nedostatku smještajnog kapaciteta za starije i nemoćne osobe, Hrvatska je uvela mogućnost prihvaćanja starijih u udomiteljske obitelji koje su prvenstveno namijenjene djeci. Iako se može argumentirati koliko je to dobar ili loš potez, te pojedini stručnjaci upozoravaju kako je to neprimjeren način skrbi za starije i nemoćne osobe, hrvatski smještajni kapaciteti jednostavno bržeg načina proširenja.
Pojedina udomiteljska obitelj smije imati najviše do četiri odrasle osobe plus jedan dodatni „krizni“ smještaj kojeg može dodijeliti jedino Centar za socijalnu skrb u slučaju kraćeg čekanja na mjesto u domu za starije i nemoćne.
U Hrvatskoj je registrirano više od 1.400 udomiteljskih obitelji čiji je ukupni smještajni kapacitet za odrasle osobe 4.253 ležaja, od kojih je 2.146 starijih i nemoćnih osoba.
“Sukladno Zakonu o udomiteljstvu, odrasle osobe, uključujući starije osobe, smještaju se u udomiteljske obitelji za odrasle osobe te je na dan 15.1.2020. godine prema podacima iz Registra udomitelja kapacitet udomitelja za odrasle osobe 4.275, a smještene su 4.234 odrasle osobe. Budući da se u Registru udomitelja vode podaci o vrsti korisnika po dobi, odnosno djetetu ili odrasloj osobi, nismo u mogućnosti dostaviti podatke o kapacitetima za starije osobe” – rekli su nam iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
Kada usporedimo te brojke sa ukupnim mjestima u državnim, županijskim, privatnim i obiteljskim domovima kojih ima za 25.423 osobe, primjećujemo kako udomiteljske obitelji doprinose sa povećanjem smještajnog kapaciteta za starije i nemoćne od 17 posto.
Po pitanju cijene, ona se kreće između 2.160 i 2.880 kuna, ovisno o tome je li osoba pokretna, polupokretna ili nepokretna. Što je otprilike tisuću kuna jeftinije nego za istu uslugu u decentraliziranim domova, ili pak dvije tisuće kuna jeftinije od privatnih domova.
Prema Zakonu o udomiteljstvu, udomitelj mora biti zdrava osoba te ne smije imati više od 60 godina. U njegovoj obitelji ne smiju biti poremećeni odnosi niti smije biti društveno neprihvatljivog ponašanja. On ima pravo na opskrbninu, odnosno mjesečnu naknadu za potrebe smještenog korisnika, ali i na osobnu naknadu za pruženu skrb i uložen trud u svakodnevnom zbrinjavanju korisnika.
