Kako hrvatski umirovljenici nisu jedini u teškoj životnoj situaciji možemo vidjeti i iz primjera jednog njemačkog umirovljeničkog para.
Hans Rudolf W. i njegova supruga spajaju kraj s krajem. Iako je posvetio cijeli život radu, mirovina gospodina Hansa iznosi tek 335 eura. Trenutno im je izaći na kavu i kolač u obližnji kafić luksuz koji si ne mogu priuštiti te većinu vremena provode u malenom stanu.
Prema njihovim riječima, nakon što su oboje prošli operacijske zahvate nemaju toliki apetiti pa prema tome na hranu niti ne troše puno.
Kako bi uspjeli preživjeti, morali su se osloniti na socijalnu pomoć, zahvaljujući kojoj si mogu priuštiti za stan i režije. U sličnim situacijama je još 17 posto umirovljenika u Njemačkoj.
Ta porazna brojka nagnala je njemačku vladu da uvede osnovnu mirovinu kojoj će uvjet biti da je svaki korisnik 35 godina redovno uplaćivao doprinose a iznosit će vnešto više od iznosa socijalne pomoći.
Cilj osnove mirovine je, ne samo financijska pomoć umirovljenicima, već i osjećaj dostojanstva u starosti. Umirovljenici ne smiju biti primorani nakon cjeloživotnog rada ovisiti o socijalnoj pomoći.
Iako je polemika oko povisivanja hrvatskih mirovina jedna od važnijih tema, posebice oko nadolazećih predsjedničkih izbora, važno je shvatiti značaj ovakvih odluka u Europi.
Zaštita svojih građana je neprekidna dužnost svake države, a kad građani daju svoj cijeli radni vijek toj državi, te u mirovini budu prisiljeni da ne mogu izaći van iz kuće jer si ne mogu priuštiti baš ništa osim stanarine i režija (pa čak ni to), tada znamo da je vrijeme za potpune promjene.
