Stroža pravila za sve, a najviše za one u poznim godinama navelo me na razmišljanje da u lijepoj našoj kao da iza ugla stalno vreba neki vuk.
Dobna granica za umirovljenike diže se sa 65 na 67 godina, dob za ulazak u starosnu te prijevremenu starosnu mirovinu se izjednačava, a bonus za duži ostanak u radnom odnosu će se počet kažnjavati. Našim umirovljenicima je teško, a onima pred vratima mirovine stanje se dodatno otežava!
Nevjerojatno me podsjeća na ribara Santiaga iz čuvenog romana “ Starac i more “, siromašnog ribolovca koji je ganjao toliko željenu ribu, u zenitu svog života, samo sa ciljem da osjeti još barem jedanput onaj osjećaj.. da istinski živi, uz to da se naravno prehrani.. Nekoć moćni čovjek pun energije..šampion u svojim najboljim godinama biva sada već ispuhan ne samo vremenom nego i ožiljcima koji mu je život donio, te se pitam koliko Santiaga imam u svojoj zgradi.
Na ovo pitanje odgovor vam ni ne treba dragi čitatelji, jer i vi i ja imamo ih podosta. U svojoj zgradi, u svojoj kući te u svom okruženju..no ovaj Santiago, ovaj naš, je ipak malo drugačiji.
To je prije svega čovjek koji želi imat duševni mir..čovjek koji želi bit okružen ljubavlju u sigurnosti svoje obitelji i prijatelja. Čovjek koji ne razmišlja više o „ velikoj ribi „ nego o tome dali će imati dovoljno novaca za prijekopotreban lijek.
Ako naša Vlada te zakonodavac ne mare za našeg Santiaga mi naprosto moramo. Svi imamo baku, djeda ili roditelje, susjede ili prijatelje koji spadaju u tzv. “ treću dob “. U Americi te godine zovu “ the golden years “… a zašto ih ovdje ne zovu tako ?? Ne zovu ih iz 150 različitih razloga no time se sada ne trebamo bavit. Najprije se trebamo bavit sa onim što možemo sad u ovom trenutku promijenit. Kineski zid se gradio kamen po kamen, korak po korak i svaki korak vjerujte mi ima drastičan utjecaj na dobrobit nas i našeg društva. Svaki korak pa i najsitniji, ako je u pozitivnom smjeru radi razliku. Neki od nas možda sad nisu u ulozi ribara Santiaga ,no jednog dana ćemo biti… i bit će nam najvažnije da imamo sigurnost, stabilnost te prije svega ljubav koja je oduvijek bila najjača sila u svemiru..
Kad bolje razmislite svi smo u istom košu..i moramo fokus maknut od pretjeranog očekivanja i krenuti davati društvu..društvo će nam vratit, univerzum tako funkcionira već tisućama godina…a legendarni prvak u teškoj kategoriji Larry Holmes je to prekrasno sažeo “ the world don’t owe you nothing, you owe the world everything “
N.G., Treća dob.
