“Oni koji su jučer sakupljali plastične boce ili tražili hranu po kontejnerima to će isto raditi i danas, oni kojima su jučer bile male plaće, mirovine ili socijalna pomoć to isto će biti i danas”

Oni koji su jučer sakupljali plastične boce ili tražili hranu po kontejnerima to će isto raditi i danas, oni kojima su jučer bile male plaće, mirovine ili socijalna pomoć to isto će biti i danas, danas 28 godina od proglašenja naše neovisnosti, neovisnosti koja je mnogima donijela samo nezadovoljstvo, tugu i bijedu, ali istovremeno malenom broju „odabranih ili zaštićenih“ veliko bogatstvo, toliko da narod sa pravom pita od kuda im to, no izuzev bahatosti i prijezira prema građanima odgovora i dalje nema.

Nije li to još jedna dobra prilika da se svi mi još jednom zapitamo koliko smo uistinu neovisni kao država, da još jedno preispitamo ispravnost svega što smo kao država uradili tijekom proteklih 28 godina, da se zapitamo što je to razlog da zemlja tako velikih mogućnosti nije uspjela svom narodu osigurati blagostanje.

Nije li dan obilježavanja godišnjice kada se svi trebamo zapitati kako i zašto smo kao država nakon 28 godina neovisnosti i nepuno desetljeće od punopravnog članstva u EU na samom dnu po skoro svim parametrima koji nude bolju budućnost a pri samom vrhu kada je u pitanju korupcija i sve ono negativno što jedno društvo može gurati u propast.

Nije li to dan kada se trebamo zapitati tko će ovakvim tempom iseljavanja uopće slaviti dan neovisnosti za 50 ili 100 godina jer nas ovakvim tempom kao naroda više neće biti ili će mo biti toliko malobrojni da će mo u vlastitoj državi biti manjina….

Nije li to dan kada se trebamo zapitati kako je moguće da u obrazovanje mladih ulažemo milijarde a oni nakon školovanja to stečeno znanje odnose sa sobom diljem svijeta štedeći tako milijarde zemljama u koje dolaze, a da naši političari nisu u stanju shvatiti i poduzeti mjere da te uložene milijarde iskoriste za dobrobit u Hrvatskoj.

Ako smo cijene svega i svačega izjednačili sa cijenama u EU onda to moraju pratiti naše plaće i mirovine, a ako imamo Vladu koja ne zna kako to osigurati onda očito trebamo novu koja to zna i hoće. Ako treba bolje je izbore, koji koštaju cca 200 milijuna kuna, imati svake godine nego nesposobnu vladu koja zbog svoje nesposobnosti izgubi ili upropasti milijarde tijekom tog istog perioda. Vladi koja neradi u interesu naroda treba mijenjati a ne joj dopustiti da 4 godine radi štetu, jer dopuštajući im i mi postajemo suučesnici u svemu onome što ta nesposobna Vlada radi.

Ako je za temelj održive neovisnosti svake državne potreban novac, hrana i energija, a svi će se složiti da je tako, onda je i više no očito kako je Hrvatska svakim danom sve manje neovisna. Sve više ovisimo u tuđem novcu jer svoju valutu ne znamo ili ne želimo koristiti, sve više uvozimo hranu koju bi i sami mogli proizvoditi za pola EU, no mi svoju poljoprivredu sistematski već desetljećima uništavamo pogodujući uvoznom lobiju, a ništa bolje nije ni kada se govori o energetskoj ovisnosti, posebno o nafti i plinu…. jer prodali smo između ostalog i INA-u za sitniš.

Ako uskoro dopustimo da se slobodno trguje poljoprivrednim zemljištem, izvorima vode, obalom i morem onda je sasvim sigurno da mi kao građani i država na svome više nećemo biti svoji, a samim time neće biti ni potrebe da se taj dan slavi.