Tokom perioda od tri mjeseca nakon smrti supružnika, postoji veća vjerojatnost da udovice i udovci budu povezani s faktorom rizika koji su povezani sa kardiovaskularnim bolestima i smrću, zaključak je istraživanja objavljenog 2018. godine.
Vezane vijesti
Dome, zdravi dome
Loše vijesti za one koji se boje zubara?
Samoubojstva starijih – zastrašujuće
Besplatni informativni izračun mirovina
Ovo bi moglo doprinjeti tome da se vjerojatnost kod ožalošćenog supružnika „umre slomljenog srca“ dosta poveća, objašnjavaju znanstvenici.
Prenosimo osnovne podatke ovog istraživanja u nastavku teksta. Ako vam je nezanimljivo ili naporno da čitate ove, više stručne, detalje, a tema vas zanima, preporučujemo vam dva ranije objavljena teksta:
Istraživanje koje je objavljeno u časopisu Psychoneuroendocrinology utvrdilo je da osobe koje su izgubile bračnog partnera tokom posljednja tri mjeseca imaju viši nivo proinflamatornih (zapaljenskih) citokina (imunološki markeri koji ukazuju na zapaljenje) i nižu varijabilnost srčane frekvencije – HRV u usporedbi sa neožalošćenim osobama koje su istog spola, godišta, imaju isti indeks tjelesne mase i isti nivo obrazovanja. Oba predstavljaju faktore koji povećavaju rizik pojedinca da ga pogodi problem sa srcem, uključujući i problem koji kao ishod ima smrt. Ovo istraživanje je prvo koje je pokazalo da je težak gubitak povezan sa povišenim nivoom citokina ex-vivo (dakle, testirano izvan organizma) i nižom varijabilnošću srčanog ritma.
„Tokom prvih šest mjeseci nakon gubitka supružnika, udovci ili udovice imaju za 41 posto veći rizik od smrti. Ono što je važno napomenuti je to da 53 posto povećanog rizika je posljedica kardiovaskularne bolesti“, kaže vodeći autor istraživanja Chris Fagundes, doktor psihologije na Fakultetu društvenih znanosti Rais fakulteta u Hustonu, američkoj državi Teksas.
„Ovo istraživanje predstavlja važan korak prema razumijevanju zašto se to događa, korak koji identificira kako se tuga za voljenom osobom podvlači pod kožu te dovodi do bolesti i smrti“, dodaje Fagundes.
Od učesnika istraživanja, 32 osobe koje su nedavno doživele gubitak supružnika pokazale su za 47 odsto niži nivo varijabilnosti srčane frekvencije nego 33 osobe iz kontrolne grupe. Ožalošćene osobe su imale za sedam odsto viši nivo TNF-alfa (jedna vrsta citokina) i pet odsto viši nivo IL-6 (još jedna vrsta citokina) nego kontrolna grupa.
Osobe koje su doživele gubitak supružnika imale su za 20 odsto više izražene simptome depresije nego kontrolna grupa.
Sudionici istraživanja su imali od 51 do 80 godina (prosjek – 67,8) i činilo ih je 22 posto muškaraca i 78 posto žena. Spol i starost kontrolne grupe su bili jako slični, a rezultati su bili nepromijenjeni i kada su se uzele u obzir i blage razlike u težini i ponašanju vezanom za zdravlje.
Fagundes ističe da ovo istraživanje doprinosi boljem razumijevanju procesa na koji tuga za voljenom osobom može utjecati na zdravlje srca. Nada se da će ova studija pomoći zdravstvenim radnicima da bolje shvate biološke mehanizme koje pokreće tugovanje i da će omogućiti stvaranje ciljanih psiholoških i/ili farmakoloških intervencija kako bi se spriječio loš ishod „slomljenog srca“.
„Iako svaka osoba koja je doživjela gubitak voljene osobe neće imati isti rizik od kardioloških oboljenja, važno je istaknuti da taj rizik postoji. U našem budućem radu, svakako ćemo težiti utvrđivanju koje udovice ili koji udovci su u najvećem riziku, a koji su otporni na negativne fiziološke posljedice teškog gubitka“, kaže Fagundes.
