U pravu su predstavnici vlasti, napose predsjednik Vlade Andrej Plenković, kad uporno tvrde da mirovine postupono, ali stalno rastu. Ono što zbunjuje umirovljenike je činjenica da, unatoč rastu (isključivo zbog usklađivanja, a ne organskoga rasta) mirovine ne hvataju tempo za prosječnom plaćom, troškovima života, a samim time i s pragom siromaštva u Hrvatskoj. Nepobitna je činjenica da, nažalost, u ovom trenutku imamo više od pola milijuna umirovljenika koji žive ispod svakog prosjeka. Sva istraživanja pokazuju da takva razina mirovina ne omogućava normalnan život, pa čak dovodi u pitanje I golo preživljavanje, kojem su većinom izloženi. To nisu zlonamjerni podaci već je riječ o najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji to samo potvrđuju!
Godinama pišem ovu kolumnu. Napisao sam ih više od 250. Kad se osvrnem unatrag I pomnije analiziram sve te napise – unatoč nastojanjima da se ne ponavljam – moram nažalost konstatirati da se manje-više stalno vrtimo oko istih tema. Među njima je svakako I odnos prosječne mirovine i prosječne plaće. Uz neporecivu tvrdnju da nam standard umirovljenika ozbiljno opada I da je udio prosječne mirovine u odnosu na prosječnu plaću sve manji. Rekli bismo, da takav položaj umirovljenika I uopće starijih osoba dugoročno neodrživo baca veliku ljagu na ukupni gospodarski sustav koji ne pronalazi realan odgovor na tu očitu nepravdu. Isprika da su umirovljenici I niske mirovine kolateralne žtrtve velikih brojeva nisu prihvatljivo opravdanje.
Da potkrijepimo: prosječna isplaćena mirovina svih 1,14 milijuna umirovljenih prema općim propisima za listopada
Piše: Ante GAVRANOVIĆ
2021. iznosila je 2.645 kuna. Ona je 330 kuna veća ako na stranu stavimo oko 182 tisuće umirovljenika kojima se mirovina isplaćuje u inozemstvo. Najmanju mirovinu u prosjeku prima oko 275 tisuća korisnika najniže mirovine. Oni žive od 1.788 kuna.Dodajmo tome da je u odnosu na prošlu godinu manje korisnika starosnih mirovina pa je za tri tisuće ispod pola njihov broj pao milijuna, a čemu je uzrok pandemija koja odnosi živote upravo najstarijih. Ako se nastavi ovaj trend, ispada da će socijal- ne pomoći biti veće od najniže starosne i nacionalne mirovine.
SRAMOTNO NISKIH 37 POSTO
Prijevremenih mirovina je više nego dvostruko manje nego starosnih, a po iznosu su otprilike tu negdje za više godina radnog staža, zbog penalizacije. Udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći od 7.108 kuna iznosi vrlo niskih 37 posto, iako Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje prikazuje veći udjel od 41 posto za prosječnu mirovinu u kojoj nema onih po međunarodnim ugovorima, a koje ruše prosjek jer se uglavnom isplaćuju za tek dio staža odrađenog u Hrvatskoj.
Nemila je činjenica da gotovo 3.000 građana prima prosječnu mirovinu od samo 330 kuna, a njih oko 20.000 ostvaruje u prosjeku 810 kuna. Oko 85 tisuća ih živi od 1.248 kuna mirovine, a čak 129 tisuća od 1.763 kune. Nadalje, 2.247 kuna u prosjeku prima 188 tisuća umirovljenika, što je ujedno i najbrojnija kategorija među umirovljenim građanima. Dodatnih 135 tisuća ima 2.732 kune mirovine. Sve te kategorije koje zajedno obuhvaćaju čak 560 tisuća korisnika niže su od prosječne mirovine, kao i linije siromaštva koja za samca iznosi 2.927 kuna mjesečno u Hrvatskoj.
Briga o standardu starijih ljudi nam očigledno nije politički ni socijalni prioritet. Pritom zaboravljamo – osobito ako se uspoređujemo s ranijim vremenima, da najveći dio stvorenih dobara zahvaljujemo upravo ljudima treće dobi. Najmanje čime im možem uzvratiti jest nastojanje da posljednje godine života provedu dostojanstvenije, a ne da u prebiranju košara za smeće ili prikupljanju odbačenih praznih boca.
U VELIKOJ BRITANIJI ŽELE PODIĆI STAROSNU GRANICU
Nažalost, mirovine su sve češće na dnevnom redu vlada sviju zemalja EU-a. Nezadovoljstvo mirovinskim sustavom uvijek se iznova izražava u javnim raspravama i anketa- ma građana širom EU I nije samo naš problem. I tamo je sve više starijih ljudi, a sve manje radnon sposobnoga stanovništva. I njih muče demografski problem. Ali, očito su I pristupi rješavanju ponešto drukčiji. Spomenut ćemo samo dvije zemlje – Veliku Britaniju I Njemačku.
Izvješće Povjerenstva za mirovine VelikeBritanije iznijelo je prijedloge za rješavanje pitanja održivosti državnog mirovinskog sustava i Fonda socijalnog osiguranja. Prošlog mjeseca Vlada je objavila izvješće u kojem se predlaže podizanje starosne granice za državnu mirovinu na 68 godina do 2039. godine.
Tome se odlučno opiru sindikati I ekonomisti koji ističu da će “prisiljavanje ljudi da rade dulje kako bi dobili mirovinu utjecati na njihov životni standard, posebno na one s fizički zahtjevnim poslovima, rečeno je na odboru. Ekonomist Michael Taft, glavni izvještač oporbenih strana, rekao je da postoje i drugi načini na koje Vlada može uštedjeti bez povećanja dobi za odlazak u mirovinu. Pritom sindikat SIPTU (Servis industrijskih profesionalaca I tehničkih unija) tvrdi da podaci Ministarstva financija i Fiskalnog savjetodavnog vijeća pokazuju da bi povećanje dobi za mirovinu “samo uštedjelo” između 10 i 15% ukupnog povećanja izdataka za mirovine. Zamjerka je što se rasprava usredotočila “gotovo isključivo” na dob za odlazak u mirovinu.
“Hoće li korist od izgubljenog povećanja biti veća od stvarnog deficita koji bi nastao ako povećate dob za mirovinu? To je presudno”, tvrdi glavni istraživać, ekonomist Taft. “Vjerujemo da se, zapravo, može postići iste stvari bez prisiljavanja ljudi da rade duže kako bi dobili mirovinu. “Postoji, tvrde sindikati, – bolji način za postizanje fiskalnog cilja uz zadržavanje tog društvenog dobra.
