Šira javnost dosta je uznemirena nekim najavama izmjena u važnim sustavima. Četiri su vrlo sporne odredbe posebno zanimljive za budućnost mirovinskog sustava, a napose za djelatnike i umirovljenike koje se javljaju kao neuralgične točke cijeloga mirovinskog, zdravstvenog i sustava socijalne skrbi. Vrijedno je, bez obzira na konačni ishod koji u ovom trenutku ne možemo predvidjeti, ukazati o čemu je riječ.
Prvo, u prijedlogu novog Zakona o radu navodi se odredba po kojoj radni odnos neće prestajati po sili zakona s navršenih 65 godina života ako djelatnik želi i dalje raditi, ima posla, a s tim se slaže i poslodavac. To je u skladu sa stavovima umirovljeničkih udruga i već djelomična primjena te odredbe iz mirovinskog sustava daje određene rezultate. Podaci iz sustava mirovinskog sustava govore da trenutačno 21.000 zaposlenih ima iznad 65 godina starosti, uz oko 16.000 umirovljenika koji rade na pola radnog vremena.
Kvaka je u tome što prijedlog predviđa da se radnicima koji rade dulje od 65 godina neće morati isplaćivati otpremnina ako i kad budu otpušteni.
Drugo, činjenica je da ulazimo u fazu jačeg demografskog starenja. Demografske projekcije za Hrvatsku su zastrašujuće. Nepovoljna je okolnost da trenutačno u Hrvatskoj mlađi od 35 godina čine
samo 30 posto zaposlenih. Na to se nadovezuje dodatno nepovoljna činjenica da je njihov udio u posljednjih 13 godina pao za sedam posto. Njihova mjesta sve više popunjavaju starije generacije. Hrvatska tako danas ima 103.000 zaposlenih starijih od 50 godina više nego što ih je bilo 2008. Popis stanovništva upravo u tijeku, pokazat će pravu sliku stanja. Otvoreno je pitanje kojeg se svi pribojavaju jest da li Hrvatska zaista pada ispod 4 milijuna stanovnika.
Kvaka je u tome da je udio radnika starijih od 50 godina u ukupnoj zaposlenosti gotovo izjednačen s udjelom mladih i iznosi 29,2 posto. Postojeća dobna struktura zaposlenih sa 467.000 starijih od 50 godina, ne pruža previše optimizma za buduća kretanja i vrlo surovo otkriva da je pomicanje klatna prema starijoj populaciji više nego očigledno. Za javni sektor će trebati dodatna regulacija rada nakon 65. godine da se neki sustavi ne bi zakrčili starijim ljudima.
Treće, prema nacrtu Zakon o socijalnoj skrbi ukidaju se obiteljski domovi. Danas je u svim vrstama domova socijalne skrbi u Hrvatskoj više od 28.527 osoba. Pored nekoliko državnih domova, registriran je 121 privatni dom, a straije i nemoćne osobe smještene su kod još 516 drugih pružatelja ovih usluga. U domovima socijalne skrbi smješteno je 16. 615 korisnika, a ostatak kod pružatelja smještaja. Centrima za socijalnu skrb
Piše: Ante Gavranović
trenutačno je podneseno 7430 zahtjeva za smještaj. Hrvatska i inače nudi smješaj za jedva 2,3 posto svojih starijih građana, upola manje nego što je to slučaj u Europskoj uniji.
Kvaka je u činjenici da Hrvatska u kojoj stanovništvo sve više stari ima na raspolaganju nedostatan dio kapaciteta za smještaj starijih i nemoćnih osoba. Obiteljski domovi imaju rok od pet godina da se reorganiziraju u ustanovu socijalne skrbi odnosno privatne domove. Zakon koji to regulira je u fazi javnog savjetovanja, ali primjedbe Sindikata i Matice umirvoljenika propitkuju dovoljnu promišljenost ovako sročene zakonske odredbe.Pitanje je da li ponuđene alternative nude kvalitetnije i održivo rješenje?
Četvrta: Reforma zdravstva predviđa ukidanje i olakšice za zapošljavanje mladih. Poslodavci ove olakšice koriste za 149.000 zaposlenih, mlađih od 30 godina. Zdravstvene vlasti tvrde da tako na godinu gube oko 1,2 milijarde kuna koje im nedostaju u sustavu. Isto tako, zbunjuje prijedlog da bolovanja više ne bi išla na teret HZZO-a. Prijedlog je, naime, da se isplata bolovanja makne iz zdravstvenog budžeta i prebaci na nekog drugog.
Kvaka je u tome što su se odnosi na tržištu rada promiijenili od uvođenja spomenute mjere olakšica. U situaciji kad se gotovo u svim proizvodnim sektorima traži radnika sa svijećom nejasno je treba li davati takav poticaj. U slučaju prebacivanja troškova bolovanja potpuno je nejasno tko bi trebao preuzeti te troškove. Ako se pritom misli na poslodavce, onda je mjera potpuno promašena.
Uznemirujuće izvješće OECD-a
Ovim nepovoljnim trendovima (iako tek u naznakama uz demantiranje nadležnih) valja dodati i rezultate najnovijih istraživanja OECD, iz kojih proizlazi da (izrazito veliki) pandemijski trošak nije ništa naspram troška zdravstva i mirovina koji slijede. Naime, iz Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) poručuju kako će troškovi otplate nagomilanih “pandemijskih” dugova biti zanemarivi u usporedbi s onim što nas čeka zbog starenja stanovništva. To proizlazi iz činjenice da su države u pandemijskom razdoblju poprilično povećale svoje dugove, ali nakon što kriza prođe – vlade će ukidati potpore građanima i tvrtkama i morati preispitati fiskalnu održivost.
Pritisak na državne proračune postat će veći kako stanovništvo postaje što starije, a očekuje se i rast cijena javnih usluga poput zdravstva. Iz OECD-a poručuju kako je procijenjeni trošak toga puno veći od ekonomske računice pandemije. Dodaju kako su brojne bogatije države već u proračunskom deficitu, neke od njih u rekordnom, a autori izvješća zaključuju kako će se one morati dodatno zadužiti.
Budućnost mirovina u Europi
Stanovništvo Europe stari, izdaci za mirovine stalno rastu, a pripreme za to značajno variraju od zemlje do zemlje. Trošak mirovina socijalnog osiguranja za javne financije povećava pritisak za razvoj mirovinskih sustava. Pitanja koja se odnose ne samo na održivo financiranje nego, sve češće, na primjerenost mirovina dominiraju dnevnim redom europske mirovinske rasprave. Promjena radnog vijeka dovodi u pitanje načela mirovinskog osiguranja koja određuju stjecanje primjerenih mirovina.
Temeljne strukture mirovinskih sustava vrlo su stabilne, ali se mirovinske reforme i dalje provode u svim zemljama. Oni imaju iste ciljeve: financijsku održivost sustava i primjerenost mirovina građana. Reforme se uglavnom usredotočuju na postojeće beneficije, na primjer podizanjem dobi za umirovljenje ili revizijom propisa o preuzimanju rizika povezanih s ulaganjima.
Velike promjene sustava znače političke odluke između temeljnih načela mirovinskog osiguranja. Traži se ravnoteža, primjerice, s obzirom na pitanje tko snosi rizike mirovinskog sustava. U mnogim europskim zemljama, trend u razvoju mirovina povezanih s zaradom bio je odmicanje od planova definiranih primanja više prema sustavima definiranih doprinosa, gdje se odgovornost i rizik prebacuju na pojedinca.
EU ima želju regulirati i nadzirati mirovinske sustave, jer mirovine čine značajan dio javnih financija u mnogim zemljama, a mirovinske institucije često su glavni financijski akteri
Sve veći pritisci za razvoj socijalne dimenzije
Posljednjih godina u EU se raspravlja i o tome treba li Ekonomska i monetarna unija imati socijalnu dimenziju. Postoje značajni pritisci da se posveti više pažnje socijalnim pitanjima i poslovima zapošljavanja nego što je to sada slučaj.
Posljednji korak u razvoju socijalne dimenzije Europske unije je Europski stup socijalnih prava. Sa svoje strane, projekt stupa istražuje je li zakonodavstvo EU-a o socijalnim pitanjima ažurno na turbulentnim tržištima rada i treba li ekonomsku disciplinu uravnotežiti razvojem pokazatelja društvenog učinka. Stup je proklamacija načela i ne obvezuje države članice pravno. Vrijeme će pokazati hoće li se ova glavna načela politike u većoj mjeri transformirati u zakonodavstvo EU-a.
Tri noge omogućuju ravnotežu
Mirovinski krajolik u Europi je vrlo raznolik. Imamo različite okvire – vidimo različite modele, razine sudjelovanja, a također i različite vrste doprinosa. Ipak, neke stvari su iste. Svi vidimo mirovine kao važan dio financijske stabilnosti i povjerenja potrošača. Svi znamo strukturu od tri stupa, iako se upotreba sva tri stupa razlikuje od zemlje do zemlje. I svi se, nažalost, moramo nositi s okruženjem niskog prinosa. Kao takve vidimo sveobuhvatne rasprave o održivosti mirovina, kao i prelazak s definiranih naknada na definirane doprinose.
EIOPA je Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje. Zadaća je ovoga tijela da razmatra i pridonosi uspostavljanju određene ravnoteže i osigurava kvalitetniji život umirovljenika. Ključna točka je naravno starost – i “tri noge” koje omogućuju potrebnu ravnotežu i kvalitetniji život.
“U idealnom svijetu, u starosti ćemo imati koristi od tri stupa: državne mirovine, mirovine na radnom mjestu i privatne mirovine. U kombinaciji, ova tri stupa će osigurati bolju kvalitetu života kada su nam potrebni – ističu čelnici ove organizacije. I danas, dok se bavimo nekim od najhitnijih pitanja koja vidimo u Europi u vezi s primjerenim planiranjem za dostojanstvenu starost, pokazat ću zašto su sva tri stupa bitna i što EIOPA čini na nekim od ovih frontova. U fragmentiranom krajoliku računaju se sva tri stupa”.
Današnja stvarnost je da 1 od 5 Europljana ne štedi dovoljno za svoju mirovinu i unutar te skupine žene su povijesno u nepovoljnijem položaju od muškaraca. Činjenica je da u starosti stabilnost dolazi iz tri noge, ili u mirovinskoj terminologiji, iz tri stupa. Prije svega, moramo učiniti više da potaknemo ljude da se što prije zainteresiraju za svoju mirovinsku štednju.
