KORONA, POTRESI I SIROMAŠTVO- Što nas je sve snašlo, ali ne dajmo se generacijo

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Uovom zapisu polazim od činjenice da je čovjek društveno biće i da se kao takav može u potpunosti ostvariti jedino u društvu. To može biti obitelj, prijatelji, škola, fakultet, radna sredina, politička stranka, udruga, a i neformalno druženje. Na žalost sve to nam je pojavom Korona krize nedostupno.

Početkom 2020. godine dobili smo spoznaju da se Svijetom neumitno širi, do sada nepoznati virus koji je prema godini u kojoj se pojavio imenovan Covid-19, među općom populacijom popularno nazvan Korona virus.

Prirodno je da prevladaju emocije i postajemo nezadovoljni, razdražljivi, frustrirani, pa i agresivni. Nije ni čudo kad smo svjedoci pa i učesnici nekoliko katastrofa koje su nas zadesile.

Kad se upitamo što je našu generaciju sve snašlo? Preživjeli smo: dva rata, nekoliko totalitarnih režima, više epidemija i nekoliko pandemija, pretvorbu vlasništva i privatizaciju, nekoliko ekonomskih kriza, pljačku i korupciju na najvišem nivou, svakodnevno primamo vijesti da umire na desetke oboljelih od korone.

Sada imamo još i opće siromaštvo naše umirovljeničke populacije, pandemiju virusa Covid, 22. ožujka katastrofalni potres u Zagrebu, 29. prosinca katastrofalan potres na Banovini, nedorasle pojedince na funkcijama koji manipuliraju masama, i bahate političare s velikim obećanjima, a malim ostvarenjima.

Ovako nešto, u tako kratkom vremenu, stanovnici ovog podneblja nisu doživjeli stoljećima. Tresemo se na svaki i najmanji šum očekujući novi još jači potres. Sveprisutan je osjećaj bespomoćnosti. Od svega se možemo nekako zaštititi, ali od potresa nikako.

Na moju veliku žalost pojedini nedorasli političari kroz sve ovo što je snašlo našu generaciju vode svoju stranačku predizbornu politiku. Hitne mjere sanacije usmjeruju ne prema potrebama, već prema tome gdje su na vlasti njihovi stranački prijatelji i politički istomišljenici, a za druge tek toliko da nije baš ništa.

Sve ovo je više nego dovoljno da izazove odrađene negativne emocije. Postajemo prestrašeni, bespomoćni i nezadovoljni. Bojim se da ovakvo stanje ne izazove totalno nezadovoljstvo koje vodi u bijes, a bijes izaziva negativne reakcije. Da je to pojedinačna pojava ne bi bilo zabrinjavajuće, ali to je masovna pojava i to je bolest društva. To je opasna pojava. Takvim društvom lako je manipulirati, što na žalost neodgovorni pojedinci na visokim pozicijama u politici obilato koriste. Te manipulacije mogu biti dobre i loše. Da naši vođe potiču dobre emocije bilo bi za pohvalu. Na žalost loših manipulacija je puno više nego dobrih. Te loše manipulacije, uz pomanjkanje kulture mogu dovesti do negativnih društvenih kretanja koja će se teško staviti pod kontrolu.

Piše:Ivan Uhernik

Svi mi imamo emocije, ali nemaju svi dovoljno kulture da mogu vladati emocijama. Ako smo nezadovoljni i dovoljno kultivirani ne napadamo nevine ljude.

Kako to sve pogađa najstarije

Čujem priče da se upravo umirovljenici i stariji građani najviše pridržavaju danih preporuka epidemiologa. To je točno, evo i zašto. Većina starijih ima po nekoliko kroničnih bolesti koje uz KORONU mogu biti smrtonosne pa se čuvaju. I bez zabrane odlaska u restorane i kafiće nisu imali financijske mogućnost i navike odlaska na ta mjesta, ne obilaze trgovačke centre, jer to inače ne rade, ne odlaze na ljetovanja, jer im je to i inače nedostupno, s liječnicima komuniciraju telefonom samo zbog lijekova. Odlaze samo u hitnim slučajevima kad ih odveze Hitna.

Teško im je što se ne mogu družiti sa svojim mlađim članovima obitelji. Naročito je teško onima koji su smješteni u domovima umirovljenika. Mora se priznati da su oni, u registriranim domovima, relativno dobro zaštićeni od KORONE, ali fali im osobni kontakt sa svojim najbližima. Taj osobni kontakt, lijepa riječ i prisni dodir ničim se ne može zamijeniti.

Ali, mi ne bi bili mi da se u ovakvim teškim okolnostima ne otkriju i neki veoma teški propusti u zbrinjavanju starijih i nemoćnih osoba. Tek kad se dogodi požar u kojem je smrtno stradalo nekoliko korisnika i kad se koronom zarazi na desetke korisnika otkrije se da takvi domovi rade ilegalno i bez i minimalnih smještajnih i kadrovskih uvjeta za takvu djelatnost. Da stvar bude još gora, kad se sve to sazna korisnici i dalje ostaju u tako neadekvatnom i bijednom smještaju, jer jednostavno ih se nema kamo smjestiti.

Tko je zakazao? Netko debelo jest!

Udruge umirovljenika, pa tako i naša Matica hrvatskih umirovljenika Novi Zagreb, dobro su organizirane i brinu se da umirovljenici, i uz sve ograničene financijske mogućnosti, imaju osmišljen društveni život kroz razne kreativne radionice, tjelesna vježbanja, klubove, izlete i ostala ra- zna okupljanja. Glavna zadaća tih udruga je kreativno okupljanje građana starije životne dobi kako bi se izvukli iz osame svojih staračkih stanova. Do ove pandemijske krize to se uspješno realiziralo.

Na žalost KORONA kriza je toj generaciji i to malo veselja spriječila. Većina udruga nema prostorne mogućnosti da se pridržava uputa o potrebnoj distanci i prekinuli su skoro sa svim aktivnostima. Tamo gdje se nešto i organizira postoji veliki rizik da se dogode posljedice.(Hul)

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Nada je san budnih

Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?