Drevni narodi, poput starih Egipćana, Grka i Rimljana, kojima je kopar bio ne samo mirodija i simbol bogatstva nego i lijek. Već tisućama godina ovaj se začin podjednako koristio i u kulinarske i u medicinske svrhe. Listovi, sjemenke i eterično ulje kopra donose brojne dobrobiti za fizičko i mentalno zdravlje. Mnogi ne znaju, primjerice, da je kopar moćan prirodni antibiotik, koji suzbija opasne bakterije, gljivice i plijesan.
Kopar (lat. Anethum graveolens) je mediteranski začin intenzivne arome srodan koromaču i celeru. Koristi se kao aroma i obogaćuje razna jela, od juha i salata, do sendviča i kiselih krastavaca. Dok su sjemenke znatno intenzivnije i aromatičnije, listovi su nježnijeg i slađeg okusa. Jednako tako, kopar ublažava nadutost i plinove te da jača imunitet. Često se koristi kao pomoć kod dječjih kolika i grčeva. Sadrži i znatne količine vitamina A i C, folate, željezo, kalcij i mangan.
Svoja ljekovita svojstva najviše može zahvaliti monoterpenima, poput karvona i limonena, zatim mineralima i aminokiselinama te flavonoidima, poput kemferola i vicenina.
U sklopu studije iz 2005. godine iz kopra su izolirane tri tvari koje su pokazale moćne učinke protiv brzorastućih mikobakterija.
Eterična ulja iz kopra sadrže monoterpene te imaju snažni antibiotski učinak. Ona djeluju tako da pojačavaju učinak antibiotske tvari nitrofurantoina u borbi protiv enterobakterija, poput E. coli i salmonele.
Neke su studije pokazale i da ekstrakti kopra odlično djeluju i protiv gljivica, poput Candide albicans, koja uzrokuje neugodnu kandidu, te gljivične plijesni Aspergillus niger (udisanjem njezinih spora dobiva se aspergiloza).
Kopar se danas koristi kao prirodna pomoć kod slijedećih oboljenja:
gastrointestinalnih tegoba
bubrežnih oboljenja
oboljenja jetre i žučnog mjehura
gubitka apetita
prehlade i kašlja
bronhitisa
lošeg zadaha
depresije
infektivnih oboljenja
hemoroida i menstrualnih grčeva
genitalnih čireva
nesanice i drugih poremećaja u spavanju