Novo istraživanje pokazuje da su političke i vjerske orijentacije u snažnoj vezi s polariziranim pogledima na znanstvene konsenzuse (da ne kažemo istine).
No, i ta priča ima svoj zaplet: što je osoba obrazovanija u znanstvenom i literarnom smislu, to su njeni pogledi više polarizirani. Ova zbunjujuća otkrića iznesena su u radu objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, a rad potpisuju Caitlin Drummond i Baruch Fischoff sa Sveučilišta Carnegie Mellon.
Znanstvenici su proučavali podatke Općeg društvenog upitnika (eng. General Social Survey) o stavovima Amerikanaca o šest kontroverznih tema: ljudska evolucija, Veliki prasak, istraživanje matičnih stanica, antropogene klimatske promjene, genetski modificirana hrana i nanotehnologija. U prve četiri teme ispitanici su značajno polarizirani, u zadnje dvije nešto manje.
Ispitanici koji su se identificirali kao politički i religiozno konzervativni s većom vjerojatnošću su odbijali znanstvene konsenzuse o ovim polariziranim temama, odnosno temama oko kojih su mišljenja ljudi vrlo podijeljena; oni koji su se identificirali kao liberali u puno većoj mjeri prihvaćaju konsenzuse znanosti.
Zbunjujući dio rezultata, rekla je Drummond, leži u činjenici da su „pojedinci s višim obrazovanjem i znanjem znanosti više polarizirani“. Kad se govori o temama poput klimatskih promjena i evolucije, konzervativci koji imaju više znanja vjerojanije će odbaciti znanstvene konsenzuse, a liberali će ih vjerojatnije prihvatiti.
Za druge teme, poput genetski modificirane hrane, koje su kontroverzne ali „nisu postale dio većih društvenih konflikata koji sada pogađaju američko društvo“, Drummond i Fischoff nisu pronašli poveznicu između obrazovanja i polarizacije.
Kako ovo objasniti? Jedan model koji autori predlažu je „motivirano razmišljanje“; ovaj model tvrdi da su „pojedinci s više znanja spretniji u interpretaciji dokaza kako bi poduprli svoje preferirane zaključke“. Autori nagađaju i da „ljudi s višim stupnjem obrazovanja vjerojatnije znaju kada su njihove političke i vjerske zajednice odabrale stranu, i zato znaju i što bi trebali misliti (ili reći) kako bi zadržali svoj identitet“.
Ovo, naravno, ima značajan utjecaj na komunikacijska nastojanja u znanosti. Drummond tvrdi da bi „komunikacija u znanosti po pitanju polariziranih tema trebala u obzir uzeti ne samo znanost, nego i njen kontekst i implikacije koje ima za ono što je ljudima bitno, poput njihovih političkih i vjerskih identiteta“. Iako je ovo pragmatičan stav, mogao bi ostaviti gorak okus u ustima onima koji misle da bi znanost trebala stajati ili pasti ovisno o svojim epistemološkim zaslugama.
Jedna pozitivna stvar koju je pokazalo ovo istraživanje: veće povjerenje u znanstvenu zajednicu u vezi je s većim slaganjem sa znanstvenim konsenzusom. Možda bi, dakle, znanstvenici i apologeti znanosti trebali raditi na izgradnji takvog povjerenja, s obje strane prostorije.prenosi znanost.com
