Kompliciran prelazak iz prijevremene u starosnu mirovinu
Sustav u mirovinskog osiguranja u Hrvatskoj ima duboko usađene nepravednosti, a posebice u pogledu prijevremenog umirovljenja na koje stavlja vrlo teške penalizacije dok se ispunjenje starosne mirovine u usporedbi s prijevremenom često nema veliku „isplativost“.
Definitivno najveća nepravda prijevremene mirovine jest doživotna penalizacija koja se ne ukida niti kada se ispuni starosna dob, dok je istovremena i sama penalizacija vrlo visoka. Iako je ona ove godine smanjena na 0.2 posto po mjesecu ranijeg odlaska u mirovinu. No to nije jedina nepravda prijevremenog umirovljenja.
Starosna mirovina uvjet postavlja na 15 godina radnog staža, dok je za prijevremenu taj uvjet postavljen na vrlo visokih 35 godina, što bi imalo smisla da krajnji rezultat – iznos starosne usporedno za iznosom prijevremene i nije toliko velik. Dakle, za prijevremenu mirovinu mora se raditi 20 godina više a jedina razlika u iznosu mirovina rezultirana je mngobrojnim penalizacijama nametnutim od strane države.
Postoji svakako i još jedan važan čimbenik u nepravdi hrvatskog mirovinskog sustava. Radi se o umanjenju umanjenje koje se kreće sve do petine mirovine po starom zakonu koje je isto tako i – doživotno.
Jedini način prelaska iz prijevremene u starosnu mirovinu nalaže kako morate „zasukati rukave“ i ponovno se „baciti na posao“ u doslovnom smislu te riječi. Kako bi zadovoljili uvjete, morate imati još dodatnih godinu dana kako bi zatražili novi izraču mirovine. Godinu dana u teoriji, naravno, jer praksa je potpuno drugačija. Zbog ograničenja o radu na pola radnog vremena, godinu dana radnog staža možete skupiti najmanje u dvije godine.
Isto tako, ponuđena opcija ovisna je o zdrastvenim i ostalim mogućnostima umirovljenika od kojih vrlo velika većine nije sposobno za rad, pa makar i na pola radnog vremena što pokazuje činjenica kako je u Hrvatskoj zaposleno samo 3.000 korisnika prijevremene mirovine, od njih ukupno 200.000, dakle 1,5 posto.
Kako bi iskoristili pravo ulaska u prijevremenu mirovinu muškarci moraju imati 60 godina života i 35 godina radnog staža dok za žene vrijedi 57 godina žživota i 32,5 godina radnog staža. . Svake slijedeće godine njima se oba uvjeta povećavaju za po tri mjeseca, sve dok se u konačnici ne izjednače s muškarcima. Važno je pritom da kod prelaska iz jedne u drugu vrstu mirovine radom nakon njegova prestanka u tom trenutku ispunjavate propisane uvjete.
Iz HZMO-a pojasnili su ove mogućnosti.
“Korisnik prijevremene starosne mirovine ili starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika koji je nakon stjecanja prava na mirovinu navršio najmanje jednu godinu staža osiguranja može nakon prestanka zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti po osnovi koje je obvezno osiguran na mirovinsko osiguranje ostvariti pravo na novu starosnu mirovinu, odnosno prijevremenu starosnu mirovinu ili starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ako su ispunjeni uvjeti godina života i mirovinskog staža. Nova mirovina odredit će se prema ukupno navršenom mirovinskom stažu i ostvarenim vrijednosnim bodovima prije i poslije ostvarivanja prava na mirovinu”
Mirovina se od 1. siječnja 2019. godine ne obustavlja prijevremenim umirovljenicima koji rade do polovine radnog vremena, a raditi se može i cijelo radno vrijeme, bez obzira na vrstu mirovine, ali uz njezinu obustavu, nakon čega je također moguće zatražiti novi izračun.
