Cilj pak same zdravstvene zaštite je promocija tj. samo unapređenje zdravlja, prevencija od bolesti, njeno pravodobno otkrivanje, učinkovito liječenje te naravno sama rehabilitacija. Sama Zdravstvena zaštita dijeli se na primarnu, sekundarnu i tercijarnu zdravstvenu zaštitu.
Naravno sve to na papiru kao i obično kao i obično izgleda besprijekorno i kao da klapa, ali u praksi su sve te stvari oko samog očuvanja vlastitog zdravlja i njegovog poboljšanja, barem u RH na jako, jako nezavidnom nivou. Još pogotovo dok si bolestan, a to nekako nije vidljivo izvana (jer bolest se naravno mora i vidjeti, kao Kineski zid sa mjeseca, inače si zdrav čovjek), eh tada si na margini cijelokupnog društva koje te osuđuje, pa doznake za bolovanje, pa ovo i ono i naravno da onda i uz tu zdravstvenu zaštitu vrlo je lako moguće gubiti bitku sa nekom neatraktivnom bolešću pod tolikim stresom od okoline i društva, gdje se na kraju i sam bolesnik podvjesno osjeća krivim jer je obolio. No naravno bolest ne pita za godine, spol, rasu ili pak religijsko opredjeljenje, nego te zaskoči, a ti si onda na kraju sam sa gospodičnom Zdravstvenom zaštitom.
Ajde prestanimo si na jednu sekundu mazati oči , svi ti doktori, kirurzi i cijela klinika koja radi na očuvanju zdravlja, prevenciji i samom rješavaju kroničnih bolesti su ustvari samo ljudi. Ljudi od krvi i mesa, kao ja i ti, kao i ona prodavačica u pekari, kao čistačica, kao nastavnica u školi, kao vozač formule 1, kao i Britney Spears, neki više vole svoj posao, neki malo manje.
No uglavnom sve su to ljudi koji žive, plaćaju račune, imaju hobije, možda djecu, putuju, pod stresom su, imaju možda bolesne članove obitelji ili su i sami žrtve neke bolesti. I pogledajmo tim činjenicama u oči, koliko god su predstavnici zdravstvene zaštite koliko uza sve to mogu i jesu fokusirani na vas? Vrlo mali broj reklo bi se da je zaista potpuno predan, fokusiran i u pravilu profesionalan.
