GDPR I BORGOVI
Pogledajte recentne hollywoodske uratke.Najčešća tema je nacionalna sigurnost.Provjerite mainstream medije,tema je ista.Najčitanija beletristika,opet nacionalna sigurnost.Na ovim prostorima taj termin ima dodatnu snagu jer do prije nešto više od dva desetljeća bili smo svjedoci ratnih zbivanja.
Kada razmišljamo o o nacionalnoj sigurnosti možda će nam prva asocijacija biti oružane snage.Na stranu što nam je vojna snaga minorna jer potencijalna ratna opasnost ne postoji.Sve države oko nas su članice iste međunarodne vojne organizacije kao što smo i mi ili pretendiraju ulasku u istu.Kada bi čovjek imalo logički promišljao bilo bi vrlo nelogično na bilo koju od tih država gledati kao na potencijalnu ugrozu.Ipak, to nema veze sa nacionalnom sigurnošću.
U današnjem svijetu najveću važnost ima valjana informacija.Informacija je sve i zapravo temelj nacionalne sigurnosti trebala bi biti sposobnost zaštite informacija i to ne samo onih koje su vitalne za funkcioniranje države već i onih informacija koje se tiču njenih građana.
Danas u Hrvatskoj postoje zakoni kao što su Zakon o kibernetičkoj sigurnosti i Zakon o zaštiti osobnih podataka.Na nedavnoj konferenciji o kibernetičkoj sigurnosti održanoj u Osijeku stručnjaci koji se bavi tim područjem sigurnosti jednoglasno su se složili da “nacionalna sigurnost u Hrvatskoj ne postoji”.
Sve javne institucije i državne tvrtke ne raspolažu sustavima koji bi zadovoljavali minimume kibernetičke sigurnosti.Nažalost tako je i u privatnome sektoru s time da postoje malobrojni izuzeci.Upravo je nevjerojatno da nitko iz državnog vrha o tome ne progovara niti riječi dok na sve strane cure nekakvi mailovi,SMS poruke i slične tričarije.Filmski scenariji kod nas su svakodnevica pa primjerice vozač jednog ministra ima uvid u kriminalističku obradu a ministri se dopisuju sa ekonomskim grupacijama o preuzimanju tvrtke koja predstavlja najveću gospodarsku aferu u povijesti ove države, kao da razmjenjuju ljubavne poruke.Stvari za koje se čak i u najliberalnijim zapadnim demokracijama dobijaju dugogodišnje zatvorske kazne ovdje prolaze kao novinske afere iz kojih se svi akteri izvuku neokrznuti kao Bruce Lee na vrhuncu slave.
Zakon o zaštiti osobnih podataka još više pokazuje farsičnost pojma “sigurnosti.”
Taj famozni OIB koji je najavljivan poput okultne zaštite srednjovjekovnih hermetista postao je dostupniji nego telefonski broj u imeniku pa vam se tako dogodi da 10 minuta nakon sto ste (napokon) registrirali tvrtku dobijete desetak poziva iz banaka koje vas nagovore da baš kod njih otvorite račun svoje netom registrirane tvrtke.Taj OIB koji ste vjerojatno ostavili na više mjesta nego što ste ostavili otisaka prstiju čini vas izloženijima od jelena u razdoblju parenja.Ponekad se čini da je zaštita osobnih podataka i uređena tako da bi naši podaci zapravo bili što dostupniji.
Mnogi i danas misle da se prikupljanjem informacija bave macho tipovi koji nose krojena engleska odijela,piju martini “izmućkan,ne izmiješan” i voze Aston Martine.Realnost je dijametralno suprotna.U nekoj kineskoj ili rumunjskoj provinciji za prijenosnim računalom neki stariji maloljetnik može vrlo lako doći do najbitnijih podataka.Problem je što nas ovdje nitko od toga ne štiti.
U ovakvoj konstelaciji stvari preostaje nam samo da se pouzdamo u puno sreće.
Dejan Šipov, Treća dob
