“Ljudi, pomalo fali konzervi! I još nekih proizvoda…” Tako je nekidan Ivo Žinić, župan sisačko-moslavački, rekao novinarima na presici na potresenoj Baniji.

“Mogu vam reći da su prve donacije gotovo iscrpljene, pomalo nedostaje i određenih konzervi i drugih prehrambenih artikala. Ova situacija će u ovim uvjetima trajati još barem dva do tri mjeseca…”

Svatko imalo normalan istog časa se upitao: kako je uopće moguće da nedostaje konzervi ili bilo koje druge vrste hrane u tom dijelu naše zemlje koji je godinama bio daleko od naših srca?! Kako je moguće tako nešto pokraj nabreklih skladišta državnih robnih zaliha?! Pa, nemoguće je uza svu silu naroda koji – mimo države – šalje goleme količine prehrambenih proizvoda; pokraj mase udruženih kuhara, šefovi iz svih krajeva hrle na Banovinu; pokraj Caritasa, Crvenog križa?!

Doduše, Robert Markt, izvršni predsjednik HCK, istog je dana odgovorio da je u njihovim skladištima hrane dovoljno. Zbunjujuće, priznat ćete. Jednako kao i tvrdnje premijera Andreja Plenkovića da je sve u redu, da se ni u čemu kasnilo nije, neka mu se navede primjer, pa je nejasno zašto je onda tako dobro nauljenom sustavu baš on, predsjednik Vlade, na čelo stavio državni stožer i stožernika Tomu Medveda, svojeg potpredsjednika?!

RIJEČ KUHARA

Govoreći o hrani, evo što nam iz Petrinje poručuje Mario Mihelj, u ime udruženih zagrebačkih ugostitelja:

– Koliko ja vidim svojim okom, toga ima more! A kakva je situacija po skladištima, teško mi je reći. Doduše, valja kazati i da se nekoliko dana poslije potresa okrenuo trend i postao negativan. Zbog raznih informacija o Crvenom križu i poruka da njima ne treba slati donacije, zalihe su se počele trošiti. Samo mene je zvalo barem 40 ljudi koji pitaju što nam treba na terenu, ali uz opasku da će hranu slati izravno nama ili konkretnim ljudima kojima je to potrebno, a ne više preko raznih organizacija.

Prema njegovim riječima, tek u ponedjeljak, kad je ono premijer formirao stožer na čelu s Medvedom, iz sustava robnih zaliha kuharima je odobrena 21 tona mesa i 14 tona povrća za prehranu ugroženog stanovništva.

– To su nam otvorili kod mesnih tvornica i prehrambenih tvrtki, da sada ne reklamiramo kojih, jer meni ništa ne znači teleća polovica, što ću s njom ovdje, meni treba teletina izrezana na kockice, da je mogu odmah skuhati, razumijete… Svaki dan je sigurno 40 kuhara iz cijele zemlje na Banovini. Što se tiče petrinjskog skladišta Crvenog križa, tu mi je pred nosom, vidim da hrane ima, a konzerve rijetko viđam uopće – rekao nam je Mihelj u petak, kazavši da se kuhari rotiraju: malo kući, malo na Banovini, malo u logistici.prenosi

Crvenom križu poslali smo pitanja, glasnogovornici Katarini Zorić. Ali s pismima u današnje vrijeme teško ide. Pa smo zvali u Zagreb, bio je neki Goran. Ljubazan. Kaže da baš na grafikonima gleda: zalihe hrane i vode su na 75 posto u skladištu na Velesajmu, higijenskih proizvoda 50 posto, odjeće i obuće, osim gumenih čizama, ima i previše, a zaštitna oprema je na 15 posto. To bi trebalo biti dovoljno za dva tjedna na Baniji, govori čovjek.

Pisma dugo putuju i u Ministarstvo gospodarstva Tomislava Ćorića, odnosno u Ravnateljstvo robnih zaliha koje vodi Damir Juzbašić. Svašta smo pitali, najviše o tim konzervama, ali i o drugoj hrani. Još ništa…

A na Staru godinu, ne biste vjerovali, poštanske linije bile su im brže, pa su nam tog popodneva bili rekli da reagiraju u najkraćem mogućem roku: da su isporučili tonu mesnih narezaka i 2000 cjelodnevnih suhih obroka, kao i 7500 kilograma kruha. I da brzinski otvaraju zalihe po nalogu Ravnateljstva civilne zaštite Damira Truta. U čijem smo poštanskom sandučiću, jao nama, ostali zaključani u staroj i u novoj godini. Kad nas otključaju, izljubit ćemo se!

DRŽAVNA TAJNA

Svakako, vrijednost strateških robnih zaliha iznosila je proljetos oko 537 milijuna kuna i bila je dovoljna za opskrbu ukupnog stanovništva zemlje tijekom mjesec dana. Spremišta su smještena na više lokacija, ali one su klasificirane kao državna tajna, odnosno “vrlo tajno”‘.

Kontrola stanja provodi se nekoliko puta godišnje. Primjera radi, evo pregleda dijela zaliha nabavljenih u 2019. godini, iz izvještaja koji je Vlada uputila Saboru sredinom lanjskog listopada, prije manje od 100 dana. Novijih informacija nema. Nabavljeno je tako pet milijuna kilograma pšenice, vrijedne 8,8 milijuna kuna, kukuruza također pet tisuća tona, vrijednosti gotovo osam milijuna kuna, riže 90 tona (0,9 milijuna kuna), brašna sto tona, vrijednog 270.000 kuna, tjestenine 20 tona (247.000 kn), jaja u prahu 20 tona, vrijednih 2,1 milijun kuna, junećeg mesa, u živom, 30 tona (1,1 milijun kuna), sira 45 tona, vrijednog 3,67 milijuna kuna, mesnih konzervi 50 tona (3,2 milijuna kuna), konzerviranog povrća 10 tona, vrijednosti 240.000 kuna, džema 40 tona i ulja 50.000 kilograma (1,2 milijuna kuna i 373.000 kuna).

Uglavnom, 2019. nabavljeno je hrane za 30 milijuna, a kupnja neprehrambenih proizvoda težila je 76 milijuna kuna. Ukupno – 106 milijuna.

Mimo hrane, kupovala se pretežito oprema za poplavljena područja: 32 višenamjenske autocisterne (48 milijuna kuna), te mobilne crpke velikog kapaciteta (pet komada) i mobilne brane (pet kilometara), sve po devet milijuna kuna, kao i 6000 metara tzv. box barijera, vrijednih 1,8 milijuna kuna.

PRODAJA NAFTE

Nabavljeno je i 2000 vreća za spavanje za 4,8 milijuna kuna, šest šatora za milijun kuna, te 260 vreća za ukop mrtvih tijela (64.000 kn).

Temeljem Vladine odluke, tijekom 2019. godine iz robnih zaliha prodano je 10,2 milijuna litara eurodizelskog goriva, dva milijuna litara motornog benzina eurosuper 98 i 3,75 milijuna kilograma mlaznog goriva u ukupnoj vrijednosti od 60,7 milijuna kuna. Strateške robne zalihe naftnih derivata prodane su zbog promjene bilance i smanjenja količina koji se čuvaju u sustavu.

Vlada je te godine odlučila prenijeti vlasništvo neiskazanog broja kontejnera za stanovanje iz robnih zaliha i bez naknade gradovima, općinama i udrugama kod kojih su bili na višegodišnjem korištenju.

Ustupljeni su za potrebe zbrinjavanja građana čije su kuće neadekvatne za stanovanje uslijed elementarnih nepogoda ili starosti, a koji se zbog socijalnog statusa nisu mogli drukčije snaći.