Ništa do sada ne osigurava održivost mirovina. Zašto nam farbaju oči?
Promjene u Zakonu o mirovinskom osiguranju koje su pokušale svojim prijedlozima Matica i Sindikat umirovljenika ostvariti ništa od toga ipak nije ostvareno. Država je sve odbila.Odbijen je i zahtjev za promjenom formule usklađivanja mirovina, odbijeno je uvođenje novog modela obiteljske mirovine, odbijeno je i uvođenje državne naknade za osobe starije od 65 godina. Jedino što je prihvaćeno (a to i zbog činjenice koji nije samo u interesu umirovljenika) odnosi se na pravo umirovljenika na rad.
Vrlo je važno napomenuti kako se svaka odbijenica svodila na bojazan od još većeg ugroza financijske stabilnosti i opasnosti da bi prihvaćanje pojedinih zahtjeva moglo ugroziti tu stabilnost i dovesti u pitanje samu održivost mirovnskog sustava što je nevjerojatno jer dosada sve što su odlučili dovodilo je do još većeg siromaštva.
Postoje mnogi projekti i mnogi izdaci za sve društvene slojeve ali za umirovljenike to nije slučaj i to je ono što najviše boli. U politici se o tome uopće ne raspravlja.Umirovljenike same zabrinjava činjenica da se u najvišem predstavničkom tijelu gotovo nikada ne raspravlja o statusu umirovljenika, riječ umirovljenika se gotovo nikada ne rabi iako je stanje već jako “pod paljbom”. U Saboru se raspravlja o vrlo važnim stvarima no ipak bi trebalo otvoriti pitanje i siromaštva našega društva. Nama saborske prepirke, prepucavanja i političke korektnosti nisu važne. One nam ne donose ništa osim laži, podmetanja pod tepih ozbiljnih nam tema i krive razvojne procese koje pogoduju samo “Velikima.”
Naše je nezadovoljstvo ogromno!
Država je neambiciozna i upravo je rezultat toga što smo da dnu ljestvice najsiromašniih zemalja unutar EU. Možda bi trebalo iz nje izaći. Nemamo nikakvu strategiju na pomolu što je doista nevjerojatno. Naše društvo nalazi se u visokoj nezaposlenosti, visokog poreza, manjak gospodarstvenog potencijala, i velikog iseljavaja kvalitetnih stručnjaka, bolesno sporih sudskih sporova…Mi smo doista sposobni da napravimo relativno brz ali sustavan i kvalitetan rast i razvoj kako kroz povećanje ekonomske aktivnosti tako i do proizvodnje i samoga izvoza ali kao da politiku to uopće niti najmanje ne interesira a žive na grbači sviju nas. I tko nastrada? Apsolutno svi. Djeca, mladi, obitelj, stariji te svaki poduzetnik.
Što napraviti za bolji društveni i mirovinski status?
Za produktivniji razvoj Hrvatska se treba okrenuti prema drugačjim modelima rasta koji će biti vođen rastom izvoza, povećanjem rade snage, preoblikovanjem obrazovnog sistema PONUDA=POTRAŽNJA, produktivnost kapitala, subvencioniranje u poduzetništvo globalno-lokalno, te promicati inovacije. Integralni održivi razvoj u svakom segmentu trebao bi biti primarni. Trenutno to sada nije slučaj.
Stoga kada postavimo pitanje, kako napredujemo i kuda idemo, jedini odgovor svodi se ka tome da smo socijalna država u malom i da nepoznajemo granice rada, poštivanja, dostojanstva, časti i suvereniteta te interesa kako Lijepe naše tako i pojedinca. Mnoge su mirovine već sada spale pod liniju socijalne pomoći a i ostale se kreću u tom smjeru.
Treba postaviti pitanje? Koji su to naši nacionalni interesi i kako ih ostvariti? Pametnome dosta. Svakoj državi to je primaran cilj, a je li Hrvatskoj?!
SANDRA VUKUŠIĆ, DIPL, SOC. -klikni na stranicu i lajkaj: https://www.facebook.com/Sandra-Vuku%C5%A1i%C4%87-498524897311623/?modal=admin_todo_tour
Vijesti
Srce obožava ovih 9 super namirnica!
Dostojanstvo u Hrvatskoj strana riječ?
Vaša prava na novčane naknade
Sit gladnome ne vjeruje. Siromaštvo može i dalje biti IN
—
