Igrali smo se utrke sa autićima, na podu,naravno.
Ti ćeš biti ovaj žuti a ja, crveni Jurić,kaže moj unuk meni.
U redu, krećemo na Start.
Priprema, pozor, start.
Ja sam svoj autić, gurnula, jako, treba doći do balkonskih vrata.
On ga je vodio ,sa rukom i moj je došao prvi, ali ne, kaže mi unučić, tvoj auto se okrenuo nakon što je dodirnuo,vrata, koja su cilj,i zato sam ja pobijedio.
I uvijek tako nađe neki razlog ,zašto sam ja izgubila.
Ili, igramo, Čovjeće ne ljuti se.
Čim ga prvi puta, srušim, on odustaje.
Kažem mu, ne smiješ nikada odustati, igraj dalje i budi uporan,nikad se ne zna tko će pobijediti.
Upornost se isplati.
U životu, uvijek, sve što radiš, radi najbolje što možeš, i uspjeh ne će izostati.
Želim ga naučiti da prihvati poraz.
Želja za pobjedom je prirodna i poželjna osobina.Ona mu može pomoći da razvije upornost,ali treba naučiti da je “Poraz” sastavni dio igre i života.
Katkada ja izgubim namjerno, da vidi kako ću ja podnijeti poraz, našaliti se svoj račun, i čestitati njemu,pobjedniku ali ću tražiti i revanš.(jer rekla sam ,nikada ne odustaj)
Baka
-međugeneracijska solidarnost-















