Podsjetimo se, tog 29. prosinca 2020. godine u 12 sati i 19 minuta, seizmografi Seizmološke službe RH zabilježili su razoran potres s epicentrom 5 km jugozapadno od Petrinje, nakon njega uslijedilo je mnoštvo slabijih potresa. Procijenjena vrijednost ukupne izravne štete prouzročene petrinjskim potresom,sukladno pravilima Europske unije i utvrđene po metodologiji Svjetske banke iznosi 41,6 milijardi kuna odnosno 5,5 milijardi eura, što čini 10,2 posto bruto nacionalnog dohotka Hrvatske i više je od 0,6 posto bruto nacionalnog dohotka Republike Hrvatske, odnosno minimalne vrijednosti izravne štete kako bi se ista mogla proglasiti elementarnom nepogodom velikih razmjera.
Kakvo je stanje u Petrinji danas najbolje opisuje ova istinita priča koju vam prenosimo u cijelosti ,a podijelila ju je osamnaestogodišnja Ena Benković, u Facebook grupi Tražimo ukidanje Nacionalnog stožera civilne zaštite.
Situacija je ovakva…imam 18 godina a već mi se gadi država u kojoj živim. Fj, fuj, fuj.
Imam baku, ima 65 godina. Kako je bio onaj potres “6.4.”, statičari su joj došli doma, prvo je dobila narančastu naljepnicu, a onda crvenu, znači kuća je za rušenje. Od kad je dobila crvenu naljepnicu traži kontejner ili mobilnu kućicu. Pogodite šta?🤬 Zvala je stožer, razgovarala s našim dragim gradonačelnikom Petrinje. Kad ga je upitala zašto nije dobila kontejner nakon 2 mjeseca šta ih zove on joj je odgovorio “Ali gospođo, vi niste prioritet”, marš, znači marš. Prioritet su oni ljudi kojima kontejner stoji u dvorištu eto tak za ukras il šta?? “Prioritet su obitelji s malom djecom”, ljudi moji, kad vidim ko sve ima kontejner i šta radi s njim (ništa, doslovno, ništa) bljuje mi se. Jučer je bila kod gradonačelnika Petrinje i rekla je da još nije dobila kontejner, na šta je on njoj odgovorio “Gospođo, Vi ste samac, nemate dovoljno bodova.”
Bodova za šta?!?!?!?!?……nakon toga ju je poslao na neko sajmište kao gdje su svi ti kontejneri, i rekao “Nemojte se Vi ništa brinuti, mi ćemo vas tamo lijepo smjestiti i sve će biti u redu, nemojte se uopće brinut”, ošla je na to sajmište i pogodite šta?. Htjeli su je smjestiti u JEDAN kontejner sa 6 LJUDI. Znači jel to normalno? Ne.
Nikad nisam bila neš pretjerano zainteresirana za politiku, odlučila sam napisat ovo jer sam sad pričala s bakom. Pitala sam je šta radi “Ništa evo došla sam svojoj kući pa ležim”
Rekla sam da izađe van, jer je crvena naljepnica s razlogom, na šta je ona meni odgovorila “Boli me briga više, postalo mi je svejedno, ne mogu ja više ovo. Ak trebam umrijet, nek se sve sruši na mene pa nek umrem u svojoj kući…bolje da se nikad nisam ni rodila”
Jel meni to treba? Jel meni treba da se meni žena od 65 godina žali kak ona ne može dobit kontejner jer “nije prioritet”, da ona ništa ni ne zaslužuje. A vjerujte mi, zaslužuje puno puno punooo više od jebenog kontejnera…
To je moja baka, i volim ju najviše na svijetu, i nema nikakve šanse da ću jednom gradonačelniku dopustit da je slomi. SRAMITE SE. SRAMITE SE. FUJ.
Ljudi se osjećaju izigrano i nesigurno jer nisu obaviješteni o početku obnove i svim pravima, a trenutno stanje u Petrinji čini se da je lošije nego na dan razornog potresa.
Davorka Ožura
