Dobno-spolna struktura stanovništva iz niza razloga je najvažnija demografska struktura stanovništva. Njezina važnost proizlazi ponajprije iz činjenice da ona predstavlja demografski okvir za formiranje reprodukcijskog (vitalnog) i radno-aktivnog (radne snage) potencijala populacije, te da tendencije u njezinom razvoju izravno determiniraju prirodno i mehaničko (migracijsko) kretanje stanovništva, a time i ukupnu demografsku dinamiku (promjenu broja stanovnika) na određenom području. Drugim riječima, procesi u razvoju dobno-spolnog sastava stanovništva Hrvatske posljedica su, ali i odrednica svih relevantnih čimbenika i sastavnica ukupne i prirodne depopulacije stanovništva u Hrvatskoj. Posljedica je to, ponajprije, činjenice da svi procesi u oblikovanju dobno-spolnog sastava stanovništva Hrvatske unatrag gotovo pola stoljeća imaju negativna razvojna obilježja, istaknuo je u intervjuu za Portal Treću dob dr. sc. Nenad Pokos, demograf s Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar i predavač na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i Hrvatskim studijima u Zagrebu.
Kada su u pitanju promjene u dobno-spolnoj slici stanovništva Hrvatske u posljednja dva do tri desetljeća, onda je bitno naglasiti da one baštine utjecaj destabilizacijskih čimbenika demografskog razvoja, pri čemu osobito valja apostrofirati negativne tendencije u kretanju nataliteta, emigracijske struje i ratne gubitke tijekom Prvoga i Drugoga svjetskog rata te
Domovinskog rata.
Najvažniji proces u razvoju dobno-spolne strukture stanovništva Hrvatske, s dalekosežnim i teškim posljedicama po ukupan demografski i društveno-gospodarski razvoj jest ubrzani proces demografskog starenja i vrlo visoki stupanj ostarjelosti ukupnog stanovništva. K tome, ne radi se samo o starenju ukupnog stanovništva, nego i o parcijalnim procesima starenja,
koji se sastoje u starenju pojedinih funkcionalnih dobnih kontingenata, primjerice, stanovništva u radno-sposobnoj dobi, fertilnog kontingenta stanovništva, radno-aktivnog stanovništva (radne snage) i slično. Starenje stanovništva se, najjednostavnije rečeno, ogleda u smanjivanju broja i udjela (koeficijenta mladosti) mladog (do 19 godina starosti) te porastu
broja i udjela (koeficijenta starosti) starog (iznad 60 godina starosti) u ukupnom stanovništvu. Primjerice, između 1961. i 2011. godine koeficijent mladosti je smanjen sa 34,3 na 20,9 dok je koeficijent starosti povećan sa 11,8 na 24,1. Drugim riječima, udio mladih u ukupnom stanovništvu Hrvatske iznosi tek petinu, dok se udio starih približio četvrtini ukupne
populacije. U istom je razdoblju udio stanovništva do 14 godina starosti smanjen sa 27,2% na 15,2%, dok je udio stanovništva starijeg od 65 godina života povećan sa 7,4% na 17,7% – dakle, više je nego udvostručen! Bez obzira na primjenu različitih klasifikacija dobne strukture prema tipovima dobnog sastava stanovništva, više je nego očito da se Hrvatska već na početku 1960-ih godina nalazila na pragu starenja. U krug zemalja s tipom demografska starost Hrvatske je ušla već 1971. godine.
Popis stanovništva 2001. godine je pokazao da je prema tipu dobnog sastava Hrvatska zemlja duboke starosti. Valja naglasiti da su (negativne) promjene u dobno-spolnoj strukturi stanovništva Hrvatske nastavak dosadašnjih tendencija povećanja disproporcije između velikih dobnih grupa, što ima dugoročne i vrlo nepovoljne posljedice po demografski, društveni i gospodarski razvoj Hrvatske. Potonje možda najbolje potvrđuje porast indeksa starenja sa 52,6 na 115. Dakle, popisom 2011. po prvi puta broj starih stanovnika (60 godina i više) postao je veći od broja mladih stanovnika (0-19 godina). Drugim riječima, zadnjim popisom stanovništva utvrđeno je 115 starih na 100 mladih stanovnika.
Pad broja i udjela mladog stanovništva, osobito udjela ženskog stanovništva u predfertilnoj dobi života, rezultira sve manjim priljevom stanovništva u fertilnu (reproduktivnu dob), što izravno implicira manju vitalnost, tj. nove nepovoljne tendencije u demo-reprodukciji, napose kada je u pitanju dinamika nataliteta. Udio ženskog stanovništva u pred-fertilnoj dobi života
(do 14 godine života) smanjen je između 1971. i 2011. godine sa 21,5% na 14,3%. Smanjen je, također, i udio žena u fertilnoj dobi života (od 15 do 49 godine), i to sa 51,4% na 43,9%. Međutim, u istom je razdoblju povećan udio žena u post-fertilnoj dobi života (iznad 50 godina) sa 26,6% na čak 41,8%.
Sve manji broj i udjel mladog stanovništva smanjuje potencijale obujma radno-sposobnog i radno-aktivnog stanovništva, što negativno određuje ukupnu aktivnost stanovništva, pa i razinu društveno-gospodarskog razvoja zemlje. Promjene u dobnoj strukturi radno-sposobnog stanovništva bitna su odrednica dinamike radne snage i zaposlenosti, jer starenje radnog
kontingenta implicira parcijalni proces starenja radne snage, što ima duboke i dalekosežne demografske i naročito društveno-gospodarske posljedice. Potonje u neposrednoj budućnosti može izazvati i manjak radne snage, što implicira osmišljavanje i provođenje odgovarajućih mjera (selektivne) ekonomske imigracijske politike. Iz niza je pokazatelja iz dosadašnjih
istraživanja razvidno da postojeća demografska kretanja u Hrvatskoj ne osiguravaju održiv razvoj radne snage, što izravno ugrožava, ne samo ekonomsku aktivnost, nego i mirovinski sustav. Porast broja i udjela starog stanovništva utječe na blagi porast mortaliteta (sve su brojniji naraštaji s većim rizikom smrti), ali i na naglašeno visok porast potrebnih financijskih
i drugih sredstava za mirovinsko, zdravstveno i socijalno zbrinjavanje starih osoba, što – nedvojbeno je – predstavlja dodatno opterećenje za ionako poremećene i posrnule gospodarske tokove u zemlji.
Još su poraznije projekcije dobnog sastava stanovništva, koje je prošle godine načinio Populacijski odsjek UN-a. Prema njima, do 2050. godine udio stanovništva Hrvatske do 14 godina starosti biti će smanjen na 13,3% (2011. 15,2%), između 15 i 59 godine starosti na 49,8% (2011. 66,9%), dok će udio stanovništva starijeg od 60 godina života biti povećan na
čak 36,8% (2011. 24,1%). Dakle, do sredine ovoga stoljeća možemo očekivati da će staračko stanovništvo brojem i udjelom gotovo trostruko nadvisiti broj mladog stanovništva, koje je baza demografske i radne reprodukcije. Tada će se Hrvatska naći među europskim zemljama s najstarijim stanovništvom. Zbog takvog dugoročnog karaktera demografskih promjena, zbog
sve nepovoljnijih tendencija u razvoju stanovništva, te zbog njihova regresijskog učinka na društveno-gospodarski razvoj, potreban je neodgodiv, cjelovito promišljen i proveden aktivan koncept populacijske i obiteljske politike, što mora biti podržano stvaranjem pozitivnog društvenog ozračja ili raspoloženja za djecu, brak i obitelj, afirmiranjem odgovornog
roditeljstva, gospodarskim rastom koji će omogućiti zapošljavanje, lakšim rješavanjem stambenog pitanja i nizom drugih poticajnih mjera populacijske i obiteljske politike iz domene radnog i poreznog zakonodavstva.
