EU odobrila naš Nacionalni plan oporavka i otpornosti
Nikad Hrvatska nije imala takve realne mogućnosti da pokrene ukupan gospodarski i društveni napredak kao što ima u ovom trenutku. Europska unija odobrila je hrvatski Nacionalni plan za oporavak i otpornost vrijedan 47,5 milijardi kuna, a u ovom desetljeću Hrvatskoj stoji na raspolaganju gotovo 30 milijardi eura. Pretvoreno u kune to je zamašan iznos od otprilike 220 milijardi kuna koje nam stavlja na raspolaganje Europska unija. Na ispitu su realne sposobnosti Vlade (ali i društva u cjelini) da pokrene ne samo potreban gospodarski zamah, nego kroz realan rast gospodarstva proširi mogućnosti na svim drugim područjima: zdravstvu, obrazovanju, teritorijalnom ustrojstvu, pravosuđu, na području mirovina i socijalne skrbi.
Najvažniji je pri tome svakako što brži povratak cijeloga društva prema realnoj ekonomiji, bez virtualnog blagostanja zasnovanog na prevelikom zaduživanju stanovništva i prevelikom oslanjanju na rezultate turističke sezone. Sve je jasnije da bez konsenzusasvih političkih snaga i opcija i uključivanja cjelokupnoga stanovništva u provođenje potrebnih reformi (predviđeno ih je 76) Hrvatska nema realnih izgleda da riješimo ozbiljne strukturne privredne probleme i ostvarimo konkurentnost koja će nas približiti izvoznim tržištima i smanjiti postojeće razlike između Hrvatske i drugih tranzicijskih zemalja unutar EU-a.
Nakon što je prihvaćen Nacionalni plan oporavka i otpornosti, težak oko 47,5 milijardi kuna, gotovo više nitko razuman ne dovodi u pitanje opravdanost i korist koju Hrvatska ima od pristupanja Europskoj uniji. Istina, ima i dalje zanovijetala koji upozoravaju na gubitak ili „bitno smanjivanje suvereniteta“, ali oni su (ipak) velika manjina. Upravo Program oporavka i otpornosti posljednjih je tjedana u nas na neki način proširio (ponešto zakašnjelo) raspravu o stvarnoj spremnosti hrvatskoga gospodarstva da prati kretanja u Europskoj uniji. Prije svega, pristupanjem EU Hrvatska postala je dio uređene i razvijene Europe, dio najvećeg zajedničkog tržišta, članica zajednice europskih država s kvalitetnim zakonima i najnaprednijim standardima socijalne države.
Cilj je bio da članstvom u EU učvrstimo mir i sigurnost na našim prostorima, važan element za razvoj turizma, a ujedno – dugoročno – unaprijediti kvalitetu življenja naših građana. U narednih 10 godina Hrvatskoj stoji na raspolaganju gotovo 30 milijardi eura. Pretvoreno u kune to je zamašan iznos od otprilike 220 milijardi kuna.
Skromno je reći da Hrvatska (konačno) ima povijesnu šansu da napravi veliki povijesni iskorak prema razvoju i svojevrsnom blagostanju.
Trenutak naše istine
Dosadašnja praksa pokazuje poprilično razvidno kako bez uključivanja u široku lepezu mogućnosti suradnje u EU Hrvatska zaista nema realnih šansi (ni sposobnosti) da riješi svoje ozbiljne strukturne gospodarske probleme, prilagodi svoju strukturu potrebama otvorene i izvozno orijentirane privrede i na taj način poveća svoju konkurentnost kao temeljni pristup u borbi za agresivniji izlazak na međunarodna tržišta.
Bitno je da sve ozbiljne analize iskazuju jasnu dugoročnu neto korist na razini ukupnoga hrvatskog gospodarstva.
Glavna i temeljna prepreka takvim rješenjima je u pomanjkanju jasne gospodarske strategije – cjelovito i po pojedinim segmentima, na primjer industrijske, energetske ili turističke politike. Tu, nadalje, mislimo na pogrešno provedenu privatizaciju, koja je dovela do sloma najvećih sustava i osiromašila ukupno tržište. Tu, konačno, valja spomenuti i nedostatan nadzor nad financijskim tokovima, koji su doveli do toga da je danas svaki građanin Hrvatske već pri rođenju zadužen s više od 10.000 eura. Naime, inozemni dug premašuje u ovom trenutku 44 milijardi eura.
Četiri ključna nacionalna strateška cilja hrvatskoga gospodarstva (ostvarivanje održivoga rasta bruto domaćeg proizvoda, smanjivanje nezaposlenosti, povećanje kvalitete življenja i povećanje stupnja društvene uključenosti) objektivno je nemoguće ostvariti na sadašnjem modelu privređivanja. Istodobno je razobličena zabluda o uspješnosti dosadašnje makroekonomske politike kao odgovoru na izazove globalne konkurentnosti.
Ta se praznina očituje, prije svega, u nedostatku zajedničke percepcije strateških nacionalnih ciljeva i razumijevanja načina za njihovo postizanje. No, bez definicije strateških nacionalnih ciljeva male su mogućnosti da se čak i pokušamo približiti nacionalnom konsenzusu o njima. Program oporavka i otpornosti svojevrsni je odgovor upravo na ovaj nedostatak. Pri tome, uvijek iznova, valja podsjetiti da je najveći resurs hrvatskoga gospodarstva sposobno i vitalno stanovništvo, koje se nažalost ni približno realnim mogućnostima ne koristi kao učinkovita proizvodna snaga.
Kakvu Hrvatsku i Europu želimo?
Europska unija godinama je počivala na načelima socijalno-tržišne ekonomije i uređenja društva. To ju je činilo bitno drukčijom no što su, na primjer, SAD, gdje je neoliberalna dogma, potpomognuta procesima globalizacije i internacionalizacije, uništila mnoge vrednote, pa i vrijednosne sustave i mjerila, a nije izgradila nove, ali ni potrebne obrambene mehanizme socijalne pravde, ekonomske sigurnosti i ljudskoga dostojanstva.
Snažna financijska i gospodarska kriza iz 2008. narušila je još dodatno sva društvena kretanja i Europu dovela na rub socijalne krize. To ne treba posebno dokazivati. Jaz između uske skupine bogatih i većine siromašnoga stanovništva stalno se proširuje. Srednja klasa, nosilac ukupnog razvoja, kreativnosti i inventivnosti svakog razvijenog i sređenog društva, uglavnom nestaje. Broj mladih koji su nezaposleni u velikom je porastu. Umirovljenici i u najrazvijenijim zemljama EU bore se (i boje) za svoju budućnost jer im demografski pokazatelji nikako ne idu na ruku.
Pojmovi siromaštva i socijalne isključenosti međusobno su ovisni i povezani. Naime, iako se siromaštvo ne poistovjećuje sa socijalnom isključenosti, uglavnom se najčešće smatra njegovim najčešćim uzrokom i oblikom.
Zašto? Socijalna isključenost uglavnom se dovodi u vezu s pojmovima siromaštva, nezaposlenosti i nejednakosti odnosno diskriminacije, pa se tako odnosi i na pitanja ostvarivanja osnovnih ljudskih prava. I dok se pojam siromaštva uglavnom vezuje uz oskudicu materijalnih ili financijskih sredstava, pojam socijalne isključenosti znatno je širi jer osim ekonomske uključuje i socijalnu, kulturnu. političku i drugu dimenziju. Europska komisija definirala je socijalnu isključenost „kao proces koji gura pojedince na margine društva i sprječava ih da u potpunosti sudjeluju u društvu zbog osobnog siromaštva, nedostatka osnovnih kompetencija, šansi za cjeloživotno učenje ili zbog diskriminacije“.
Piše: Ante Gavranović
Raspoloživi pokazatelji o stanju siromaštva stanovništva RH pokazuju da je stopa rizika od siromaštva u 2020. iznosila 20,5 posto, a postotak osoba u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti 32,5 posto. Pritom je utvrđeno da veliki dio ukupne populacije živi u uvjetima teške materijalne krize i ne može udovoljavati temeljnim životnim potrebama. Veće stope rizika od siromaštva od Hrvatske unutar EU imaju samo Grčka, Rumunjska, Španjolska i Bugarska, Na samom dnu kolone s najmanjim rizikom od siromaštva su Češka i Nizozemska gdje je ta stopa oko 10 posto.Hrvatska strategijaU tim nepovoljnim uvjetima hrvatska Vlada traži povoljnije odgovore kroz realizaciju Programa oporavka i otpornosti. Pretpostavka je – a to je ucrtano i u programe realizacije – da to bude temeljni dokument koji će omogućiti „sustavan i zajednički pristup svih relevantnih dionika u rješavanju problema siromaštva i socijalne isključenosti, uz osiguravanje minimalnog standarda najugroženijem dijelu društva te sprječavanje novih pojava siromaštva i socijalne isključenosti!”. Kako to postići? Hrvatska će strateške programske aktivnosti usmjeriti na tri prioritetna cilja:
osigurati uvjete za uspješnu borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti te smanjenje nejednakosti u društvu;
osigurati uvjete za sprječavanje nastanka novih kategorija siromašnih kao i smanjivanje broja siromašnih i socijalno isključenih osoba;
uspostaviti koordinirani sustav potpore skupinama u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti te sustav praćenja i evaluacije.
